Izdavač: Algoritam/24 Sata, 2014./2015.
Prva dva romana o Mimi, sistemskom inžinjeru koji povremeno pomaže policiji, a povremeno pak, (ne)namjerno zađe u (blago) kriminalne vode, svrstavaju se u relativno novi žanr s naših prostora, nazvan Balkan noir.
Ne bih ove romane baš smjestila u žanr klasičnog noira, nemaju onu tipičnu, često i pomalo mračnu i tajanstvenu, 'noirovsku' atmosferu, više bih ih opisala kao kriminalističke romane, ali, da, začinjene Balkanom - konkretnije, Dalmacijom. Ni slučajevi koji se istražuju u ovim romanima nisu oni klasični, već u velikoj mjeri naginju cyber kriminalu, tako da priča na dijelove pomalo podsjeća na koju od epizoda TV serije 'CSI: Cyber'.
Nigdje se u romanima ne navodi gdje se točno odvija njihova radnja, nema konkretnog imena (ni stvarnog, ni izmišljenog) grada, ali kad se upoznate s likovima i zamislite si opise krajolika, ljudi i mjesta, nešto u svemu tome neodoljivo podsjeća na Split, ali istovremeno u biti i na svaki naš (ne nužno čak primorski) grad. Tu su mutni poduzetnici sljubljeni s lokalnom vlasti, korupcija, nezaposlenost, jaz između bogatih kriminalaca koji mogu sve i običnih ljudi koji ne mogu ništa, osim pasti žrtvama ovih prvih, ako im se slučajno nađu na putu.
No vratimo se Mimi. Mima je nezaposlen sistemski inženjer koji povremeno obavlja manje posliće za lokalnu policiju. Ostatak vremena Mima provodi s najboljim prijateljem održavajući na životu virtualni svijet koji su njih dvojica osmislili kao utopiju bez nadzora mrskih im banaka i bankara, ali koji se pretvorio u utopiju - za dilere drogom. Mima živi s majkom, grca u dugovima i kreditima, i pokušava biti nešto nalik na oca svojoj sad već odrasloj kćeri Klari.
U prvom romanu, Mima dobiva posebni zadatak pronaći osobu od interesa za policiju, koja se skriva na webu pod nadimkom Dodola. Ono što na početku izgleda kao relativno ne-prezahtjevan način da zaradi itekako potreban novac, uskoro se pretvori u puno zapetljaniju stvar, kad mu se pred kućom počnu motati agenti koji se voze u autima neprepoznatljivih tablica, iz policije ga pritišću da što brže riješi identitet Dodole, a mutni lokalni poduzetnik sklon nasilju želi preuzeti njegovu internetsku utopiju. Stvari eskaliraju brže nego što im Mima može umaknuti, a da bi mu to ipak uspjelo morat će pribjeći nekim drastičnim rješenjima...
U drugom romanu Mima istražuje sumnjivu internetsku stranicu nazvanu Vaše kćeri, na koju je ponovno bacio oko isti onaj mutni poduzetnik sklon nasilju, koji sada želi da Mima dozna tko stoji iza stranice kako bi ju sam preuzeo. Istraga ga odvede na bizarni internetski blog koji se bavi istraživanjem seksualno devijantnog ponašanja, a postovi objavljeni na blogu čine se blisko povezanima sa slučajem nestanka jedne turistkinje, koji je trenutno pod policijskom istragom. Istraga internetske stranice i bloga vrlo brzo pretvorit će se u lov na potencijalnog seksualnog predatora, a možda i ubojicu...
Prije svega, moram vam reći da mi se Mima kao lik izrazito svidio. Većinom stoga jer Mima u biti predstavlja gotovo svakoga od nas: običnog čovjeka kojem ne ide u životu, koji ne živi, već tek pokušava preživjeti iz dana u dan, dok ga svaki novi dan pokušava dotući novom dozom besmislenosti, uzaludnosti svakog truda i novim nevoljama - sve ono što smo svi mi u neko doba života iskusili ili što još uvijek proživljavamo.
Ono što mi se također posebno svidjelo je uvođenje transrodnog lika u priču, što je čin koji, u prilično konzervativnoj sredini u kakvoj živimo, uvijek pozitivna stvar i dobro došlo podizanje svijesti o problemima transrodnih osoba, koje mnogi ne shvaćaju, minoriziraju ili negiraju, te nad kojima se nerijetko i zgražaju:
"Pričala mu je o tranziciji, kako je to kad moraš promijeniti stan i posao, jer se ne možeš tek tako jednog dana pojaviti kao žena tamo gdje si godinama dolazio kao muško. Pričala mu je kako bi se kao studentica navečer vraćala kući s izlaska, a onda u mračnom haustoru skidala suknju i navlačila hlače, da je gazdarica ne vidi. Pitala ga je zna li koliko boli tucking, kad testise ugura u torzo pa flasterom zalijepi penis samo da se može ići kupati na gradskoj plaži. Pričala mu je kako i dan danas kad ide u posjetu roditeljima zavojem veže svoje teško stečene ženske grudi, a na lice lijepi lažne brkove. Brkove, Mima, možeš li to zamisliti? Oni znaju tko je ona i kako živi, ali ne mogu ili se ne znaju suočiti s tim, i onda su našli taj bizarni kompromis, neka bude što god želi, ali kad im dolazi neka bar izgleda kao ono što su oni odgojili. Ono što su odgojili, Mima, tako kažu. Što ljudi odgajaju?"
Obje su knjige napete i uzbudljive, pametno napisane s vještim zapletima i iznenađujućim obratima. Brzo se čitaju (što dokazuje činjenica da sam doslovce progutala jednu za drugom), zanimljive su i prikazuju nam naš svakodnevni svijet u nekom novom svjetlu - možda izmišljenom, ali opet i predobro nam znanom da se ne bi činio itekako stvarnim. Druga mi je knjiga za nijansu bolja od prve, možda zato jer se radnja malo brže odvija, više je događaja, zanimljiviji zaplet; a možda i zato jer me se prva dojmila kao mrvicu nedorečena, kao da mi fali još malo kraja, još malo odgovora na pitanja koja su iskrsnula tijekom čitanja.
Govoreći o neodgovorenim pitanjima, obje ih knjige ostavljaju dovoljno da Mimina priča dobije još koji nastavak. Iskreno se nadam da će ih i biti, voljela bih čitati o još Miminih pustolovina.
Ne bih ove romane baš smjestila u žanr klasičnog noira, nemaju onu tipičnu, često i pomalo mračnu i tajanstvenu, 'noirovsku' atmosferu, više bih ih opisala kao kriminalističke romane, ali, da, začinjene Balkanom - konkretnije, Dalmacijom. Ni slučajevi koji se istražuju u ovim romanima nisu oni klasični, već u velikoj mjeri naginju cyber kriminalu, tako da priča na dijelove pomalo podsjeća na koju od epizoda TV serije 'CSI: Cyber'.
Nigdje se u romanima ne navodi gdje se točno odvija njihova radnja, nema konkretnog imena (ni stvarnog, ni izmišljenog) grada, ali kad se upoznate s likovima i zamislite si opise krajolika, ljudi i mjesta, nešto u svemu tome neodoljivo podsjeća na Split, ali istovremeno u biti i na svaki naš (ne nužno čak primorski) grad. Tu su mutni poduzetnici sljubljeni s lokalnom vlasti, korupcija, nezaposlenost, jaz između bogatih kriminalaca koji mogu sve i običnih ljudi koji ne mogu ništa, osim pasti žrtvama ovih prvih, ako im se slučajno nađu na putu.
No vratimo se Mimi. Mima je nezaposlen sistemski inženjer koji povremeno obavlja manje posliće za lokalnu policiju. Ostatak vremena Mima provodi s najboljim prijateljem održavajući na životu virtualni svijet koji su njih dvojica osmislili kao utopiju bez nadzora mrskih im banaka i bankara, ali koji se pretvorio u utopiju - za dilere drogom. Mima živi s majkom, grca u dugovima i kreditima, i pokušava biti nešto nalik na oca svojoj sad već odrasloj kćeri Klari.
U prvom romanu, Mima dobiva posebni zadatak pronaći osobu od interesa za policiju, koja se skriva na webu pod nadimkom Dodola. Ono što na početku izgleda kao relativno ne-prezahtjevan način da zaradi itekako potreban novac, uskoro se pretvori u puno zapetljaniju stvar, kad mu se pred kućom počnu motati agenti koji se voze u autima neprepoznatljivih tablica, iz policije ga pritišću da što brže riješi identitet Dodole, a mutni lokalni poduzetnik sklon nasilju želi preuzeti njegovu internetsku utopiju. Stvari eskaliraju brže nego što im Mima može umaknuti, a da bi mu to ipak uspjelo morat će pribjeći nekim drastičnim rješenjima...
U drugom romanu Mima istražuje sumnjivu internetsku stranicu nazvanu Vaše kćeri, na koju je ponovno bacio oko isti onaj mutni poduzetnik sklon nasilju, koji sada želi da Mima dozna tko stoji iza stranice kako bi ju sam preuzeo. Istraga ga odvede na bizarni internetski blog koji se bavi istraživanjem seksualno devijantnog ponašanja, a postovi objavljeni na blogu čine se blisko povezanima sa slučajem nestanka jedne turistkinje, koji je trenutno pod policijskom istragom. Istraga internetske stranice i bloga vrlo brzo pretvorit će se u lov na potencijalnog seksualnog predatora, a možda i ubojicu...
Prije svega, moram vam reći da mi se Mima kao lik izrazito svidio. Većinom stoga jer Mima u biti predstavlja gotovo svakoga od nas: običnog čovjeka kojem ne ide u životu, koji ne živi, već tek pokušava preživjeti iz dana u dan, dok ga svaki novi dan pokušava dotući novom dozom besmislenosti, uzaludnosti svakog truda i novim nevoljama - sve ono što smo svi mi u neko doba života iskusili ili što još uvijek proživljavamo.
Ono što mi se također posebno svidjelo je uvođenje transrodnog lika u priču, što je čin koji, u prilično konzervativnoj sredini u kakvoj živimo, uvijek pozitivna stvar i dobro došlo podizanje svijesti o problemima transrodnih osoba, koje mnogi ne shvaćaju, minoriziraju ili negiraju, te nad kojima se nerijetko i zgražaju:
"Pričala mu je o tranziciji, kako je to kad moraš promijeniti stan i posao, jer se ne možeš tek tako jednog dana pojaviti kao žena tamo gdje si godinama dolazio kao muško. Pričala mu je kako bi se kao studentica navečer vraćala kući s izlaska, a onda u mračnom haustoru skidala suknju i navlačila hlače, da je gazdarica ne vidi. Pitala ga je zna li koliko boli tucking, kad testise ugura u torzo pa flasterom zalijepi penis samo da se može ići kupati na gradskoj plaži. Pričala mu je kako i dan danas kad ide u posjetu roditeljima zavojem veže svoje teško stečene ženske grudi, a na lice lijepi lažne brkove. Brkove, Mima, možeš li to zamisliti? Oni znaju tko je ona i kako živi, ali ne mogu ili se ne znaju suočiti s tim, i onda su našli taj bizarni kompromis, neka bude što god želi, ali kad im dolazi neka bar izgleda kao ono što su oni odgojili. Ono što su odgojili, Mima, tako kažu. Što ljudi odgajaju?"
Obje su knjige napete i uzbudljive, pametno napisane s vještim zapletima i iznenađujućim obratima. Brzo se čitaju (što dokazuje činjenica da sam doslovce progutala jednu za drugom), zanimljive su i prikazuju nam naš svakodnevni svijet u nekom novom svjetlu - možda izmišljenom, ali opet i predobro nam znanom da se ne bi činio itekako stvarnim. Druga mi je knjiga za nijansu bolja od prve, možda zato jer se radnja malo brže odvija, više je događaja, zanimljiviji zaplet; a možda i zato jer me se prva dojmila kao mrvicu nedorečena, kao da mi fali još malo kraja, još malo odgovora na pitanja koja su iskrsnula tijekom čitanja.
Govoreći o neodgovorenim pitanjima, obje ih knjige ostavljaju dovoljno da Mimina priča dobije još koji nastavak. Iskreno se nadam da će ih i biti, voljela bih čitati o još Miminih pustolovina.
