Izdavač: Lumen, 2015.
4. knjiga u serijalu o Charlesu Maddoxu
[eng. The pierced heart]
Ukoliko još nište čitali ništa iz ovog serijala, predlažem vam da
počnete čitati po redu. Ja sam s čitanjem bila krenula od 'Fatalne
bliskosti' i već sam tamo naletjela na brojne nepoznanice koje mi nisu
bile jasne jer nisam bila pročitala prethodne knjige, a ova se knjiga
nastavlja u istom tonu, s tim da se Charlesov konkretni slučaj koji u
njoj istražuje nadovezuje na posjetu klijenta koja se dogodila netom
prije kraja prethodnog romana.
Dakle, Charlesa su angažirali
ljudi s Oxfordskog sveučilišta kako bi provjerio njihovog velikog
donatora, baruna von Reisenberga. Tim poslom Charles odlazi u posjetu
Reisenbergu na njegovo imanje u Austriju. Već je i Charlesov put do tamo
prepun čudnovatih zbivanja, koja se samo još pojačaju kad stigne na
imanje i upozna baruna, koji je i sam, blago rečeno, vrlo ekscentrična
pojava. Nekako u to vrijeme, događaju se i misteriozni nestanci nekoliko
djevojaka, a kasnije, u Londonu, i nekoliko brutalnih ubojstava.
Charlesov instinkt govori mu da su svi ti događaji nekako povezani sa
tajanstvenim barunom, ali svoju teoriju tek treba doraditi i dokazati,
po mogućnosti prije nego se dogodi još jedno ubojstvo...
Ono što
mi se općenito svidjelo kod ovog serijala je to što je svaki roman u
određenoj mjeri povezan s nekim poznatim djelom svjetske književnosti
i/ili njegovim tvorcem: 'Fatalna bliskost' bila je povezana s
'Frankensteinom', odnosno Shelleyevima; 'Murder at Mansfield Park' s (je
li uopće potrebno napominjati?) 'Mansfieldskim parkom' Jane Austen, a
'Tom All-Alone's' aka 'The solitary house' sa 'Sumornom kućom' Charlesa
Dickensa. Ta povezanost s književnim djelima i/ili njihovim autorima
obično je utkana i u samu radnju svakog romana, no u ovom je romanu ta
povezanost malo drugačije izražena: roman je pisan u stilu koji
neodoljivo podsjeća na 'Draculu' Brama Stokera, ali radnja romana nema
baš neke veze s tim romanom, već je inspirirana fantazmagorijom i
eksperimentima stvarnog austrijskog ekscentrika, Karla Von Reichenbacha.
Kao i 'Fatalna bliskost', i ovaj roman odiše nekom mračnom i
tajanstvenom atmosferom tipičnom za gotičke romane iz 18. stoljeća.
Likovi samo doprinose toj atmosferi - što samim svojim pojavama, što
načinom na koji nam iznose svoje pojedinačne priče i upleću ih u onu
glavnu, koja ih sve povezuje. Poglavlja su pisana u stilu dnevničkih
zapisa i ponekog pisma, namjerno, kako bi, budući da je tim djelom i
djelomice inspiriran, nalikovao 'Draculi'. Poveznicu s 'Draculom' vidimo
i iz izbora imena likova i načina na koji oni jedan s drugim dolaze u
doticaj: Charlesovo putovanje na u Austriju podsjeća na ono Jonathana
Harkera u Transilvaniju; Lucyni dnevnički zapisi pisani su istim
zagonetnim tonom i obiluju jednako zagonetnim događajima kao oni Lucy
Westenra iz 'Dracule', itd. Puno je malih sličnosti, manje ili više
značajnih, ali one su većinom stilske, radnjom se ta dva romana ipak
razlikuju.
Sama radnja, njen tempo i njena slojevitost dobro su
razrađeni, iako slabije no što je to slučaj s 'Fatalnom bliskosti'. Ono
što ovdje nedostaje, a što je 'Fatalnu bliskost' činilo iznimnim djelom
je utkanost povezanosti književnog djela koje je ovo djelo inspiriralo u
samu priču. Ovaj roman svoju inspiraciju vuče iz dva izvora:
eksperimenata Karla Von Reichenbacha i 'Dracule', ali ovaj prvi ogleda
se u radnji, dok se ovaj drugi ogleda samo u stilu pisanja i općenitom
ozračju romana. Kao što sam već spomenula, radnja je slojevita, ali na
dijelove zna biti i zbrkana, kao i sporo se odvijati, zbog čega mi se
ovaj roman, iako mi se jest svidio, svidio manje od 'Fatalne bliskosti'.
Charles je ona konstanta u romanu koja je ostala nepromijenjena od
prethodnog, te mi se i dalje jako sviđa kao lik. Domišljat je,
inteligentan, hrabar kad to treba biti, pravovremeno reagira, analitičan
je i dosljedan: sve ono što očekujem od glavnog lika detektivskog
romana, pa i više. I drugi su likovi jednako dobro okarakterizirani i
dobro su uklopljeni u ovu priču, postoji samo jedan mali problemčić s
njima u vezi, koji se u biti više tiče hrvatskog prijevoda romana no
samih likova. Naime, ovaj je serijal od 'Fatalne bliskosti' do
'Probodenog srca' promijenio prevoditelja, što ne bi bio problem sam po
sebi da je novi prevoditelj uskladio svoj prijevod sa svojim
prethodnikom, što očito nije, jer u 'Probodenom srcu' su odjednom gotovo
svi sporedni likovi (koji u originalu govore cockneyem, ali u 'Fatalnoj
bliskosti' to nije pretjerano naglašavano u smislu da im se doda
nekakvo hrvatsko narječje), ovdje iznenada postali Zagorci. Bilo bi
bolje da su knjige međusobno usklađene, ovako se dobije dojam da su se u
drugoj knjizi pojavili neki posve drugi likovi.
Ako ste se već
upoznali s Charlesom u 'Fatalnoj bliskosti' (ili ranije), nemojte
prekočiti ni ovaj roman o njegovim dogodovštinama. Nije toliko dobar kao
'Fatalna bliskost', ali je svejedno dobar i vrijedi ga pročitati. Ako
još ne znate tko je Charles Maddox (ni mlađi ni stariji), preporučam da s
čitanjem o njemu/njima krenete od početka serijala. Samo ćete na taj
način uspjeti pohvatati baš sve konce u svim njihovim slučajevima. A ako
vas pak ne smeta da vam pri čitanju negdje visi koji konac, krenite
proizvoljnim redom. Samo krenite.
