srijeda, 9. ožujka 2016.

DIREKTIVA, Matthew Quirk

Izdavač: Lumen, 2015.
2. knjiga u serijalu o Mikeu Fordu
[eng. The Directive]


Mikea Forda imali smo već prilike upoznati u romanu '500', koji bi se najbolje mogao opisati kao pravni triler na tragu Johna Grishama, ali izrazito nabijen akcijom. 'Direktiva' je nastavak '500', a ako niste pročitali '500', predlažem da ga pročitate prije 'Direktive', inače vam puno toga neće biti baš jasno.

'Direktiva' je u mnogočemu slična '500', i tematski i brzinom odvijanja radnje, no ne bih ju nazvala isključivo pravnim trilerom već, pa... recimo to tako, bankarskim pravnim trilerom. (Kladim se da vam sad ovaj roman zvuči naprosto nevjerojatno zanimljivo, ha? ;)) Šalu na stranu, radi se o zaista zanimljivom romanu, u kojem se miješaju financijske prevare, kriminal, pljačka, neki jako loši tipovi spremni na ubojstvo zbog samo jednog pogrešnog koraka, puno jurnjave, akcije i pametno smišljenih obrata.

Mike Ford u ovom je romanu ponovno u velikoj nevolji. Nakon što je jedva izvukao živu glavu iz prošle nevolje u koju je upao i konačno sredio svoj život, Mike se ponovno nađe u već poznatom mu svijetu kriminala. Naime, u Mikeov život nenadano bane njegov problematični brat Jack, koji se upleo preko glave u nešto što ne može sam izvršiti. I sam uvučen u Jackove probleme, Mike će mu morati pomoći, inače će ih ljudi koji stoje iza svega natjerati da pate prije nego što ih ubiju. A ono što ti ljudi od njih žele je da provale u njujorške savezne rezerve SAD-a i ukradu Direktivu - najčuvaniji dokument u zemlji koji doslovno diktira sudbinu ne samo američkog, već i svjetskih tržišta novca.

Već nakon prvih 30-ak stranica, kad se radnja pokrene i Mike uleti u centar zbivanja, događaji koji se tada pokrenu nastavljaju se vrtjeti nevjerojatnom brzinom. Mike leti iz jedne opasne situacije u drugu, uvijek nekako balansirajući na samom rubu opasnosti, dok sa svake strane tog ruba lebdi neizvjesnost potencijalne opasnosti da završi mrtav, uhićen ili nešto još gore.

Mikeova motivacija za izvršavanje zadatka na koji su ga prisilili nije samo ta da spasi svoju vlastitu kožu, već da zaštiti svog brata i svoju obitelj, kao i zaručnicu Annie. Ni sam ne znajući ponekad koji će mu biti idući korak, Mike više ili manje uspješno glavinja prema opasnom cilju, znajući da mu iz ove igre u koju je upao u biti nema izlaza - osim ako savršeno ne odigra baš sve svoje karte, a pritom i ostavi još kojeg skrivenog asa u rukavu, za svaki slučaj.

Ljudi za koje Mike radi na krađi Direktive beskrupulozni su i nemilosrdni ubojice, čiji vođa je uvijek izvan fokusa, nedodirljiv i neuhvatljiv sve do samog kraja, na kojem tek slijede mnoga iznenađenja.

Iako bez sumnje uzbudljiv i napet, ovaj roman je i pomalo naporan za čitanje, u smislu da sadrži jako puno događaja i situacija koji se međusobno isprepliću, jako je puno detalja na koje treba paziti, a koje Mike nekako uvijek baš sve ima na umu; puno je i likova koji su svi na neki način povezani, iako je tu povezanost ponekad prilično teško dokučiti. Dodajmo na to još i neke osnovne opise i bankarske termine koje je potrebno upamtiti kako bi nam bilo jasno zašto je Direktiva baš toliko važna i što sve njena krađa implicira, i shvatit ćete zašto će vam u određenim dijelovima ove knjige biti potrebna malo žešća koncentracija.

Unatoč zanimljivoj temi, čitajući ovaj roman nisam se mogla oteti dojmu banalnosti i klišejiziranosti koji je ostavljao: Mike sve probleme rješava u hodu u stilu Jamesa Bonda, izvodeći vratolomije i intelektualne igrice koje su na granici nemogućeg, a opet nekako očekivane; ostatak likova, pa čak i sam Mike, živi su klišeji koji kao da su ispali iz nekog američkog akcijskog blockbustera, a način na koji Mike prepričava događaje u knjizi taj dojam samo još više potvrđuje.

Gledajući serijal o Mikeu Fordu u globalu, mogu reći da mi je '500' bio nešto bolji od 'Direktive', ali ako volite ovakav tip romana, vrijedi pročitati oba. Oni su tip akcijskih blockbuster trilera, koje ćete, dok čitate, istodobno vrtjeti u glavi baš poput filma. Nisu to knjige kojima ćete se često sa sjetom vraćati, ali, baš poput blockbustera, mogu biti ugodna razbibriga za jedno ili više popodneva.