Izdavač: Lumen, 2015.
[eng. The storied life of A.J. Fikry]
[eng. The storied life of A.J. Fikry]
Kako zaista obožavam čitati knjige, još više me oduševe one među njima koje govore o knjigama - 'knjige o knjigama'. Ili, bolje rečeno, ne samo knjige o knjigama: knjige o knjižarama, o knjižnicama, o strastvenim čitateljima; one koje govore o ljubavi prema knjigama i prema čitanju. A ovo je jedna upravo takva knjiga.
A.J. Fikry vlasnik je male knjižare na malom otoku. Njegova knjižara specifična je ne samo po tome što je to jedina knjižara u mjestu u kojem se nalazi, nego i zato što ona nudi samo određene naslove: samo one koji se sviđaju njenom vlasniku. A taj je vlasnik, A.J., i sam po sebi specifičan: on je udovac u tridesetima, ne baš pretjerano druželjubiv, zatvoren, osebujnog čitalačkog ukusa. No, sve te osobine netko ipak smatra poželjnima, ili barem odgovarajućima, jer jednog dana A.J. u knjižari zatekne neobičan 'poklon': malenu djevojčicu, tek bebu, koju je netko ondje ostavio s porukom namijenjenom njemu, A.J.-u, da se pobrine za dijete. Uskoro se ispostavi da je djetetova majka počinila samoubojstvo i A.J., ne želeći dijete ostaviti na milost i nemilost socijalnoj službi, odluči učiniti upravo ono što je poruka ostavljena uz dijete od njega tražila: brinuti se za njega, odnosno nju. A.J.-eva nova kći učinit će ono što nitko još od smrti njegove supruge nije uspio učiniti: otvoriti A.J.-a prema ljudima, učiniti ga druželjubivijim, mekšim i natjerati ga da ponovno sebi dopusti nekoga zavoljeti. Zauzvrat, A.J. će djevojčicu naučiti čitati i podijeliti s njom svoju ljubav prema čitanju, te je uvesti u predivan svijet knjiga.
Ovo je topla ljudska priča smještena među police s knjigama, okružena knjigama sa svih strana. To je priča koja zagrijava srca, nasmijava vas, podsjeća vas na knjige koje ste davno pročitali, ali i da postoji još puno njih koje ćete tek poželjeti čitati. Ona također i iznenađuje: kad sam ju počela čitati, nisam uopće očekivala takav razvoj događaja, iznenadilo me kako se priča zaplela i rasplela, što joj je dalo i jedan dodatan plus, jer volim kad me neka knjiga onako, baš ugodno, iznenadi.
Knjige su u ovoj priči poput još jednog, dodatnog, lika. A.J. neprestano spominje određene knjige, pisce ili kratke priče, a svako poglavlje započinje njegovim kratkim osvrtom na neku kratku priču. U tim se osvrtima on obraća svojoj kćeri, govoreći joj o pričama koje su njemu drage ili koje su ga se posebno dojmile u određenim trenucima njegovog života, a ljubav prema kojima bi sada htio na nju prenijeti. Zanimljiva stvar kod tih priča mi je bila ta da sam se prisjetila nekih koje sam i sama pročitala, ali sam otkrila i neke koje su mi do sada bile relativno nepoznate - neke s kojima uopće nisam bila upoznata, ili pak neke manje poznate od nekih dragih mi pisaca kratkih priča, poput Edgara Allana Poea ili Francisa Scotta Fitzgeralda. Ono što mogu reći nakon čitanja o tim pričama je to da me ono natjeralo da ih krenem potražiti - i pročitati - neke prvi put, neke ponovno.
Što se tiče ljudskih likova ove priče, i oni su mi se svidjeli - neki više, neki manje. Svi su sjajno okarakterizirani i posebni, svaki na svoj način. A.J., osebujni knjižničar, prednjači pred svima, ali imamo ovdje i policajca koji vodi klub čitatelja detektivskih romana, pisca one-hit-wondera koji bezuspješno pokušava ponoviti uspjeh svog prvog hita, itd. Svaki od tih likova ima određeno mjesto u ovoj priči i određenu ulogu u njenom odvijanju, bez njih ona ne bi bila to što jest.
Dok čitamo, zanimljivo je pratiti promjenu koju u A.J.-u izaziva to što je neočekivano postao ocem. Od početka do kraja romana on se pred našim očima pretvara, neću baš reći u drugu osobu, jer sve ono što ga definira kao osebujnog sve vrijeme je prisutno, nego u drugačiju osobu: manje opterećenu problemima, nekako 'lakšu', otvoreniju, opušteniju... kao da su konačno popustili neki neviljivi okovi koji su ga bili sputavali da bude sretan i uživa u životu.
Ako se dvoumite oko čitanja ove knjige, zapitajte se jednu stvar: Volite li knjige? Volite li čitati? Bez ikakve sumnje, znam da će vaš odgovor biti potvrdan (čak i ako ste malo izbirljiviji čitatelj, poput A.J.-a). Zato, dodajte na svoju listu pročitanih knjiga i ovu. Vjerujte, zaslužuje to.
A.J. Fikry vlasnik je male knjižare na malom otoku. Njegova knjižara specifična je ne samo po tome što je to jedina knjižara u mjestu u kojem se nalazi, nego i zato što ona nudi samo određene naslove: samo one koji se sviđaju njenom vlasniku. A taj je vlasnik, A.J., i sam po sebi specifičan: on je udovac u tridesetima, ne baš pretjerano druželjubiv, zatvoren, osebujnog čitalačkog ukusa. No, sve te osobine netko ipak smatra poželjnima, ili barem odgovarajućima, jer jednog dana A.J. u knjižari zatekne neobičan 'poklon': malenu djevojčicu, tek bebu, koju je netko ondje ostavio s porukom namijenjenom njemu, A.J.-u, da se pobrine za dijete. Uskoro se ispostavi da je djetetova majka počinila samoubojstvo i A.J., ne želeći dijete ostaviti na milost i nemilost socijalnoj službi, odluči učiniti upravo ono što je poruka ostavljena uz dijete od njega tražila: brinuti se za njega, odnosno nju. A.J.-eva nova kći učinit će ono što nitko još od smrti njegove supruge nije uspio učiniti: otvoriti A.J.-a prema ljudima, učiniti ga druželjubivijim, mekšim i natjerati ga da ponovno sebi dopusti nekoga zavoljeti. Zauzvrat, A.J. će djevojčicu naučiti čitati i podijeliti s njom svoju ljubav prema čitanju, te je uvesti u predivan svijet knjiga.
Ovo je topla ljudska priča smještena među police s knjigama, okružena knjigama sa svih strana. To je priča koja zagrijava srca, nasmijava vas, podsjeća vas na knjige koje ste davno pročitali, ali i da postoji još puno njih koje ćete tek poželjeti čitati. Ona također i iznenađuje: kad sam ju počela čitati, nisam uopće očekivala takav razvoj događaja, iznenadilo me kako se priča zaplela i rasplela, što joj je dalo i jedan dodatan plus, jer volim kad me neka knjiga onako, baš ugodno, iznenadi.
Knjige su u ovoj priči poput još jednog, dodatnog, lika. A.J. neprestano spominje određene knjige, pisce ili kratke priče, a svako poglavlje započinje njegovim kratkim osvrtom na neku kratku priču. U tim se osvrtima on obraća svojoj kćeri, govoreći joj o pričama koje su njemu drage ili koje su ga se posebno dojmile u određenim trenucima njegovog života, a ljubav prema kojima bi sada htio na nju prenijeti. Zanimljiva stvar kod tih priča mi je bila ta da sam se prisjetila nekih koje sam i sama pročitala, ali sam otkrila i neke koje su mi do sada bile relativno nepoznate - neke s kojima uopće nisam bila upoznata, ili pak neke manje poznate od nekih dragih mi pisaca kratkih priča, poput Edgara Allana Poea ili Francisa Scotta Fitzgeralda. Ono što mogu reći nakon čitanja o tim pričama je to da me ono natjeralo da ih krenem potražiti - i pročitati - neke prvi put, neke ponovno.
Što se tiče ljudskih likova ove priče, i oni su mi se svidjeli - neki više, neki manje. Svi su sjajno okarakterizirani i posebni, svaki na svoj način. A.J., osebujni knjižničar, prednjači pred svima, ali imamo ovdje i policajca koji vodi klub čitatelja detektivskih romana, pisca one-hit-wondera koji bezuspješno pokušava ponoviti uspjeh svog prvog hita, itd. Svaki od tih likova ima određeno mjesto u ovoj priči i određenu ulogu u njenom odvijanju, bez njih ona ne bi bila to što jest.
Dok čitamo, zanimljivo je pratiti promjenu koju u A.J.-u izaziva to što je neočekivano postao ocem. Od početka do kraja romana on se pred našim očima pretvara, neću baš reći u drugu osobu, jer sve ono što ga definira kao osebujnog sve vrijeme je prisutno, nego u drugačiju osobu: manje opterećenu problemima, nekako 'lakšu', otvoreniju, opušteniju... kao da su konačno popustili neki neviljivi okovi koji su ga bili sputavali da bude sretan i uživa u životu.
Ako se dvoumite oko čitanja ove knjige, zapitajte se jednu stvar: Volite li knjige? Volite li čitati? Bez ikakve sumnje, znam da će vaš odgovor biti potvrdan (čak i ako ste malo izbirljiviji čitatelj, poput A.J.-a). Zato, dodajte na svoju listu pročitanih knjiga i ovu. Vjerujte, zaslužuje to.
