Izdavač: Algoritam, 2015.
1. knjiga serijala Albiurana
1. knjiga serijala Albiurana
U zadnje sam se vrijeme nekako više orijentirala na čitanje knjiga domaćih autora, zahvaljujući čemu sam otkrila nemali broj odličnih autora i ništa manje odličnih knjiga. Dosta je tih knjiga koje sam otkrila bilo iz žanrova koji do sada nisu baš bili pretjerano zastupljeni u domaćoj književnosti, a od svih tih žanrova najrjeđi je bez sumnje bio domaći fantasy. Upravo sam zato od ove knjige puno očekivala, još više stoga što ju je velik broj blogova i stranica koje pratim pozamašno nahvalio, a i lijepo je bilo otkriti da i mi imamo 'svoje gore list' u sve popularnijem žanru YA fantastike. Nažalost, nakon čitanja se ispostavilo da je ovaj konkretni list tek još jedan od gomile istih/sličnih na stablu ovog žanra.
Glavni lik ove priče je tinejdžerica Loreta, naizgled sasvim obična djevojka, ali koja bi zapravo mogla biti Odabrana - ona čijim žilama istodobno teče i anđeoska i demonska krv - što ju samim time čini vrlo važnom i anđelima i demonima. Nije potrebno posebno napominjati da su anđeli i demoni dvije strane koje su od pamtivjeka jedna s drugom u sukobu, te da svaka od tih strana želi prva doći do Lorete. Sama Loreta nesvjesna je svoje važnosti za stanovnike Raja i Pakla, ali je itekako svjesna svoje važnosti za Olivera, dečka u kojeg je zaljubljena. Loreta i Oliver ipak neće moći dugo prebivati na svom sedmom nebu, jer što se utrka anđela i demona da dođu do Odabrane sve više zahuktava, to je veća vjerojatnost da će im se njihova Odabrana, odnosno Loreta, naći na putu, a samim time i u opasnosti...
Iako je ideja priče zapravo prilično dobra, realizacija te ideje nije me nimalo impresionirala. Sve je već viđeno: 'sasvim obična' tinejdžerica koja ipak nije sasvim obična, njen najbolji prijatelj koji je zapravo zaljubljen u nju, najbolja prijateljica koja je prekrasna i draga i u svemu (u nedostatku bolje riječi) 'bolja' od glavne protagonistice, ali svi se svejedno zaljube baš u glavnu protagonisticu, ljubavni trokuti i četverokuti, tinejdžerski problemi i sukob dobra i zla... Naravno da postoje romani koji počinju istom premisom i svejedno ispadnu nevjerojatno dobri, originalni i maštoviti na svoj način, ali ovaj, po meni, to nije. Nema ovdje ničeg pretjerano originalnog, pa ni maštovitog, a sama je priča pak prilično neuvjerljiva i vrlo predvidiva.
Počnimo s Loretom. Opisana kao nesigurna i povučena tinejdžerica, svojim riječima i postupcima ona uopće ne odaje takav dojam, već više izgleda kao da se trudi biti baš takva (jer svi znamo da heroine YA romana u početku takve moraju biti). Loreta kao da slijedi scenarij koji je za nju zacrtan kako bi bila nešto što je autorica od nje zamislila da bude, ali svojim ponašanjem i postupcima ona samu sebe čini neuvjerljivom: nisam u njoj, čitajući, mogla vidjeti nikakvu dubinu, cjelokupan dojam koji je na mene ostavila je onaj površne, glupave i neodlučne tinejdžerice, čija razmišljanja i ponašanje nisu u skladu. Kao npr. kad doživi tragediju, te se nakon nje mora vratiti u stvarnost i nastaviti sa svojim životom, u čemu i uspijeva, ali onda iz vedra neba, bez ikakva razloga, počinje razmišljati o samoubojstvu i uzimanju droga (kao da je to nešto što možeš tek tako uzeti s police u dućanu i isprobati), iako sve ono što joj se u tom razdoblju događa u životu i njeno ponašanje u vezi s tim nikako ne vodi k takvom turobnom i mračnom razmišljanju. (Jer red je, valjda, nakon tragedije, biti malo mračan.)
Zatim, tu je famozni ljubavni trokut, odnosno četverokut, bez kojeg YA književnost valjda ne bi mogla ni postojati. Loreta je zaljubljena u Olivera, to je odmah jasno i zaista se jasno vidi, a ta je njihova veza i prilično dobro opisana. Sa strane cijelo vrijeme stoji Saša, Loretin najbolji prijatelj koji je u nju zaljubljen (klišej nad klišejima) i koji to otvoreno pokazuje, te koji ne odustaje čak ni nakon što ga Loreta nekoliko puta odbije. Saša je tu i kada se Loreti počne sviđati tajanstveni demon, bez obzira što ovdje ponovno bude odbijen. Cijeli taj klišej s zaljubljenim najboljim prijateljem još bih i mogla progutati, ali ono što nema nikakve logike je kraj romana - SPOILER ALERT! - kada Loreta u cijelom tom ljubavnom četverokutu odabere upravo Sašu - zato jer je on 'cijelo vrijeme uz nju', bez da je pokazala ijedan, makar i najmanji osjećaj spram njemu. (Da ne govorimo o tome da je Loretina najbolja prijateljica Klara (koja je Loreti također iznimno važna osoba u životu) zaljubljena upravo u Sašu, s kojim je bila i u vezi, te da nije ok uzeti joj dečka ispred nosa, i to dečka koji ti se čak nimalo niti ne sviđa!) Ne znam, taj mi dio nikako ne drži vodu.
I na kraju, anđeli i demoni. Cijeli taj sukob anđela i demona djeluje mi kao nešto preuzeto iz 'Supernaturala' (ako ste gledali, a i čitali, znate o čemu govorim), istina, s jednim originalnim dodatkom - Loretinim značajem u cijeloj toj priči i obiteljskoj tajni o njenom porijeklu. No sami anđeli i demoni, svi likovi anđela i demona koji se u ovom romanu pojavljuju (izuzev jednog, Bechauda), djeluju mi kao čopor razmažene dječurlije koja čitavo svoje vrijeme troši na besmislene razmirice tipa 'tko je bolji' i međusobna podbadanja. Dok čitate dijaloge između pojedinih i anđela i demona nemoguće se oteti dojmu da su svi ti likovi i poprilično priglupi: izražavaju se kao klinci koji se svađaju, govore tinejdžerskim slengom i općenito se ponašaju kao neki oskudno inteligentni ulični snagatori, a ne bića stara tisućama godina bogata iskustvom i znanjem.
Kad se sve ovo navedeno posloži u koliko-toliko smislenu cjelinu, dobije se neuvjerljiva teen ljubavna pričica, sastavljena od raznoraznih manje i više bitnih događaja koje povezuje pozadinska Legenda koja se provlači kroz cijelu priču. Ta Legenda mi je, priznajem, jedina bila donekle zanimljiva. Zanimljivo je bilo i vidjeti opisana mjesta, pogotovo ona u Zagrebu, mjesta na koja obično izlazi i na kojima se obično okuplja alternativa - rockeri, punkeri, metalci, općenito alternativci - na koja sam i sama svojedobno voljela izlaziti. Ne sviđaju mi se baš sve stvari u vezi kako su ta mjesta i događaji na njima opisani, ali svejedno ih se bilo lijepo prisjetiti.
Na kraju, moram spomenuti još jednu stvar, koja mi se nikako nije svidjela. Loreta, nakon što se zaljubi u Olivera, u šali komentira kako, eto 'izgleda, da ipak nije lezba' i kako joj roditelji ipak mogu odahnuti 'jer čini se da ipak nije gej'. Jer, zaista je strašno čudno i nenormalno ako ti se još nitko nije uspio svidjeti ili se ni u koga još nisi uspio zaljubiti do 18. godine!! A s obzirom na općenito pretežno konzervativno društvo u kojem živimo, koje iz dana u dan postaje sve konzervativnije, te kojim vladaju stereotipi i predrasude, definitivno nam u knjigama za mlade nije potrebno još komentara koji te predrasude i stereotipe potvrđuju, makar oni bili izrečeni nenamjerno i u šali.
Valja napomenuti da je ova knjiga prvenstveno namijenjena mlađim čitateljima, što potvrđuje i sam stil pisanja. Ne želim time reći da mi se knjiga nije svidjela samo zato što nisam točno u ciljanoj skupini kojoj je namijenjena, knjige čitam bez obzira na dob na koju one ciljaju i nerijetko me baš takve i oduševe. Ovoj to nije uspjelo, ali nemojte da vas moj dojam obeshrabri, možda se vama više svidi. Ukoliko vam se svidi, znajte da ćete imati prilike čitati još o Loreti, jer ova je knjiga tek prva u serijalu. Meni se njena priča nije svidjela dovoljno da nastavim čitati, tako da će moje druženje s Loretom i početi i završiti s prvom knjigom. Previše je drugih, zanimljivijih, koje čekaju na red.
