četvrtak, 2. lipnja 2016.

WAYWARD PINES, Blake Crouch

Izdavač: Znanje, 2015.
1. knjiga istoimene trilogije


Ethan Burke budi se pored rijeke u nepoznatom gradiću u koji nema pojma kako je dospio i u kojem ga nitko ne poznaje. Uočava i da je očito bio u nekakvoj nesreći ili mu se nešto dogodilo, budući da na sebi vidi brojne ozljede, a i izgleda da pati od nekog oblika amnezije, zbog koje mu se teško prisjetiti i vlastitog imena. Ipak, nekako uspije doći do bolnice i, nakon što se tamo za njega pobrinu, polako mu se sve počinje vraćati.

Malo po malo, Burke se prisjeti da je on agent tajne službe i da je trenutno u potrazi za dvoje nestalih kolega čija je zadnja poznata destinacija bio gradić Wayward Pines, u kojem se i on sam trenutno nalazi. No, kako nikako ne može doći do svog novčanika i oružja, kao ni svojih dokumenata, nitko mu, čini se, nije sklon povjerovati - ni u njegov identitet, ni u priču o nestalim agentima. Osim toga, Ethan primjećuje da se ljudi u ovom gradiću općenito čudno ponašaju, a sam je gradić pak nekako preidealan, daje presavršenu sliku tipičnog malog američkog mjesta. Što više njuška naokolo, Ethan nailazi na sve veće neprijateljstvo ostalih građana i pronalazi sve čudnije stvari: ljude za koje ostali tvrde da ih nikada nisu vidjeli na mjestima na kojima Ethan tvrdi da ih je sreo, ceste koje bi trebale voditi van grada, ali koje vas zapravo stalno vraćaju natrag u grad, te visoku ogradu koja okružuje čitav grad i sprečava da netko iz njega ode - ili da netko ili nešto u njega uđe...

Ova knjiga započinje kao napeti misteriozni krimić, a na početku sam očekivala da će se u istom tom tonu nastaviti i dalje. No, kako radnja odmiče, ova se knjiga pretvara u ono što u svojoj srži i jest: jako, jako dobar roman znanstvene fantastike, rekla bih čak - distopijske znanstvene fantastike, koja, kako ide prema svom kraju, poprima i neke elemente horora.

Tematski, ovaj roman je vrlo sličan romanu 'Pod kupolom' Stephena Kinga (ali bez vanzemaljaca), a s Kingom ga povezuje i osobit način stvaranja onoga što ja zovem 'tjeskobne napetosti' i klaustrofobije, koju samo ovako savršeno stvoreni književni svjetovi iz kojih ne postoji mogućnost izlaza mogu u čitatelju izazvati.

Radnja je napeta već od prve stranice, a ta napetost nimalo ne jenjava čitavom dužinom romana. Osjećaj koji se javlja dok čitate ovaj roman mogla bih jedino usporediti s hodanjem niz dug, polumračan hodnik, prepun križanja sa sporednim hodnicima, iz kojih bi u svakom trenutku moglo nešto iznenada iskočiti. A pri čitanju romana, upravo se to i događa: iznenađenja vas vrebaju na svakom koraku i nikada ne znate što bi se sljedeće moglo dogoditi ili kamo bi put Ethana mogao u idućem koraku odvesti, te što bi on tamo mogao otkriti. Sve to zajedno čini ovo čitalačko putovanje jednim i više no uzbudljivim iskustvom, a na kraju tog putovanja nalazi se opet nešto posve neočekivano, na što zaista nikada ne bih ni pomislila da je moguće da će se dogoditi kad sam tek bila uzela ovaj roman u ruke.

Za mene, ovo je jedan od najboljih SF romana koje sam pročitala ove godine, a i općenito, i nestrpljivo iščekujem ostala dva romana ove trilogije. Čekanje ću malo skratiti gledajući istoimenu TV seriju, za koju sam također čula da je jako dobra. Ako ste i vi čuli za seriju, a ne možete se odlučiti bi li ju gledali, pročitajte prvo knjigu - ona će vam pomoći da se odlučite. Ako ste pak već gledali seriju i sviđa vam se (pa i ako vam se ne sviđa), također pročitajte knjigu - u većini slučajeva knjiga je uvijek bolja od njene filmske i TV inačice. Pročitajte knjigu i ako vas uopće nije briga za seriju, posebno ako ste fan SF-a i dobrih misterija. Nećete požaliti, sjajna je.