Izdavač: Egmont, 2019.
[njem. Der Jungbrunnen-Effekt]
Prijevod: Suzana Sesvečan
Mislim da mi je ovo najbrže pročitana knjiga publicistike, ako računam
od trenutka u kojem mi je došla u ruke do trenutka u kojem sam završila s
čitanjem.
Naslov mi je isprva izazvao podsmijeh: fontana mladosti? Zvuči kao neki mumbo-jumbo ili poput neke opskurne alternativne medicine, teme na koje obično samo odmahnem rukom i frknem nosom. Nebitno sad jesam li u pravu ili krivu, ali kod knjiga ovog tipa pročitat ću one koje se temelje na znanstvenim činjenicama i stručnim radovima. A ovo je zapravo upravo takva knjiga: ideja naslovnog 16-satnog posta temelji se na Nobelom nagrađenom znanstvenom istraživanju o sposobnosti stanica da razgrađuju nepotrebne ili disfunkcionalne elemente unutar samih sebe, što je proces koji se naziva autofagija.
Pretpostavljam da naslov 'Autofagija: kako će vam sposobnost stanica da jedu same sebe promijeniti život' ipak ne bi baš pobudio jednaku količinu pažnje kod čitatelja kao 'Fontana mladosti'. A i nakon što pročitate knjigu, i fontana mladosti će vam zapravo imati više smisla. :)
Uzela sam ju u ruke tek da ju prelistam, i pronjuškam o čemu je tu zapravo riječ, i na kraju je nisam ispustila iz ruku idućih dva sata, koliko mi je trebalo da ju dovršim.
'Fontana mladosti' iznimno je zanimljiva knjiga. Nakon što pojasni sam proces autofagije, ova knjiga nastavlja se pozivati na istraživanja koja su se nakon otkrića autofagije nastavila i na njega nadovezala i predstavlja nam njihove rezultate, odnosno slaže sliku o tome kako je ideja o 16-satnom postu nastala i koji su do sada zamijećeni benefiti prakticiranja ove ideje.
Ideja 16-satnog posta vrlo je jednostavna: ona polazi od toga da je optimalni način na koji ljudski organizam konzumira hranu način 16:8, odnosno da nam se dan sastoji od 16 sati posta i 8 sati unutar kojih možemo slobodno jesti. Takav način posta naziva se intervalnim postom, a može ga se prakticirati i svakodnevno i povremeno, kako kome najbolje odgovara. Zašto baš 16? Zato jer je ta brojka dosadašnjim istraživanjima ustanovljena kao idealna za najoptimalnije rezultate procesa autofagije. Naime, autofagija započinje već nakon 12-satnog posta, a ova dodatna 4 sata taman su dovoljna da taj proces 'odradi svoj posao', odnosno ukloni sve nepotrebne tvari koje su se nakupile unutar stanice i razgradi ih u gradivni materijal stanice.
Možda vam 16 sati posta zvuči kao nemoguća misija, ali ako uzmete u obzir da nam na san otpadne 8 sati, već dodatna 2 sata prije i poslije spavanja dovest će vas do 12-satnog posta, a još dodatna 2 i do 16-satnog. S tim da je unutar 16-satnog posta dozvoljeno piti tekućinu, ne samo vodu, već i kavu, čajeve i sokove, samo je bitno pripaziti da ne sadrže kalorije (znači sve treba piti nezaslađeno i bez mlijeka i drugih dodataka), jer čak i malim unosom kalorija proces autofagije automatski se prekida i stanica kreće u razgradnju tvari koje smo unijeli.
Osim 16-satnog posta i prijedloga na koji ga način ostvariti, ova knjiga sadrži i praktična iskustva ljudi koji taj post svakodnevno prakticiraju, kao i savjete i metode koje će pomoći u njegovom provođenju i ustrajanju u istom. Ono što mi se posebno svidjelo je da je apsolutno svaki navod u ovoj knjizi popraćen relevantnom referencom, odnosno poziva se na relevantna znanstvena istraživanja i članke objavljene u renomiranim znanstvenim časopisima. Također, autori priznaju kako čitava ideja nije do kraja istražena, budući da je teško naći dovoljno veliku kontrolnu skupinu ljudi koji bi pristali duži niz godina živjeti u kontroliranim uvjetima kako bismo mogli potvrditi sve benefite intervalnog posta.
Da zaključim: jako zanimljiva knjiga, i jako zanimljiva ideja. Nije radikalna, a potencijalne pogodnosti za naše zdravlje koje donosi su mnogobrojne. Vrijedi isprobati!
Naslov mi je isprva izazvao podsmijeh: fontana mladosti? Zvuči kao neki mumbo-jumbo ili poput neke opskurne alternativne medicine, teme na koje obično samo odmahnem rukom i frknem nosom. Nebitno sad jesam li u pravu ili krivu, ali kod knjiga ovog tipa pročitat ću one koje se temelje na znanstvenim činjenicama i stručnim radovima. A ovo je zapravo upravo takva knjiga: ideja naslovnog 16-satnog posta temelji se na Nobelom nagrađenom znanstvenom istraživanju o sposobnosti stanica da razgrađuju nepotrebne ili disfunkcionalne elemente unutar samih sebe, što je proces koji se naziva autofagija.
Pretpostavljam da naslov 'Autofagija: kako će vam sposobnost stanica da jedu same sebe promijeniti život' ipak ne bi baš pobudio jednaku količinu pažnje kod čitatelja kao 'Fontana mladosti'. A i nakon što pročitate knjigu, i fontana mladosti će vam zapravo imati više smisla. :)
Uzela sam ju u ruke tek da ju prelistam, i pronjuškam o čemu je tu zapravo riječ, i na kraju je nisam ispustila iz ruku idućih dva sata, koliko mi je trebalo da ju dovršim.
'Fontana mladosti' iznimno je zanimljiva knjiga. Nakon što pojasni sam proces autofagije, ova knjiga nastavlja se pozivati na istraživanja koja su se nakon otkrića autofagije nastavila i na njega nadovezala i predstavlja nam njihove rezultate, odnosno slaže sliku o tome kako je ideja o 16-satnom postu nastala i koji su do sada zamijećeni benefiti prakticiranja ove ideje.
Ideja 16-satnog posta vrlo je jednostavna: ona polazi od toga da je optimalni način na koji ljudski organizam konzumira hranu način 16:8, odnosno da nam se dan sastoji od 16 sati posta i 8 sati unutar kojih možemo slobodno jesti. Takav način posta naziva se intervalnim postom, a može ga se prakticirati i svakodnevno i povremeno, kako kome najbolje odgovara. Zašto baš 16? Zato jer je ta brojka dosadašnjim istraživanjima ustanovljena kao idealna za najoptimalnije rezultate procesa autofagije. Naime, autofagija započinje već nakon 12-satnog posta, a ova dodatna 4 sata taman su dovoljna da taj proces 'odradi svoj posao', odnosno ukloni sve nepotrebne tvari koje su se nakupile unutar stanice i razgradi ih u gradivni materijal stanice.
Možda vam 16 sati posta zvuči kao nemoguća misija, ali ako uzmete u obzir da nam na san otpadne 8 sati, već dodatna 2 sata prije i poslije spavanja dovest će vas do 12-satnog posta, a još dodatna 2 i do 16-satnog. S tim da je unutar 16-satnog posta dozvoljeno piti tekućinu, ne samo vodu, već i kavu, čajeve i sokove, samo je bitno pripaziti da ne sadrže kalorije (znači sve treba piti nezaslađeno i bez mlijeka i drugih dodataka), jer čak i malim unosom kalorija proces autofagije automatski se prekida i stanica kreće u razgradnju tvari koje smo unijeli.
Osim 16-satnog posta i prijedloga na koji ga način ostvariti, ova knjiga sadrži i praktična iskustva ljudi koji taj post svakodnevno prakticiraju, kao i savjete i metode koje će pomoći u njegovom provođenju i ustrajanju u istom. Ono što mi se posebno svidjelo je da je apsolutno svaki navod u ovoj knjizi popraćen relevantnom referencom, odnosno poziva se na relevantna znanstvena istraživanja i članke objavljene u renomiranim znanstvenim časopisima. Također, autori priznaju kako čitava ideja nije do kraja istražena, budući da je teško naći dovoljno veliku kontrolnu skupinu ljudi koji bi pristali duži niz godina živjeti u kontroliranim uvjetima kako bismo mogli potvrditi sve benefite intervalnog posta.
Da zaključim: jako zanimljiva knjiga, i jako zanimljiva ideja. Nije radikalna, a potencijalne pogodnosti za naše zdravlje koje donosi su mnogobrojne. Vrijedi isprobati!
_______________________
Kako do knjige: http://bit.ly/2pcY1iE
