ČITAM TE KAO KNJIGU, Emily Henry

Izdavač: Egmont, 2022.

[eng. Book lovers]

Prijevod: Tanja Jelinić

Čitala sam ovu knjigu u nekoj fazi svog života u kojoj sam - u smislu romantičnih odnosa - bila u totalnom raspadu sistema i, iskreno, tako umorna od svega (romantičnog, jel). Pa se nekako poklopilo da mi se s Norom, glavnom junakinjom ovog romana, bilo savršeno lako poistovjetiti (ne doslovno, ali u nekim glavnim crtama, ajmo reći). Možda mi je zato bila draža nego što bi mi bila da sam je upoznala u neko drugo vrijeme, ali eto, tako se poklopilo.

Nora Stephens uspješna je književna agentica koja u stvarnom životu predstavlja stereotip tipične gradske cure i karijeristice - onaj tip žene koju u romantičnim filmovima dečki ostave zbog 'djevojke iz susjedstva', što bi bilo pomalo smiješno da nije činjenice da se Nori to doista i dogodilo - i to sa doslovno svakim dečkom s kojim je izlazila.

Norina sestra Libby smatra da bi Nora bila puno sretnija u ljubavi i u životu kada bi i sama isprobala doživljaj zaljubljivanja u 'dečka iz susjedstva', a gdje drugdje bi to bilo bolje ostvariti nego u tipičnom malom gradu, jednom od onih u kojima se radnje romantičnih filmova tipično događaju. Sestrinsko putovanje zamišljeno je tako da potpuno preobrazi Noru i odmakne ju od svih onih stvari o kojima je ovisna, ali Nori se prilično teško posve odmaknuti od posla i (još teže) svog karaktera. Pogotovo kad prva osoba na koju na putovanju naleti bude Charlie Lastra - kolega iz velikog grada, osorni književni urednik kojeg jedva može smisliti, ali koji se pokaže kao puno sličniji joj nego što je mogla zamisliti.

I evo nas u klasičnoj enemies-to-lovers romantičnoj komediji. Ali - jako dobroj, da znate.

Čitajući ovu knjigu, imala sam dojam da i ona mene čita kao knjigu, jer se moj i Norin pogled na veze dosta poklapao.

"Gledala sam prijatelje koji su bili u vezama kako pristaju na kompromis za kompromisom, kako se uvlače u sebe i postaju sve manji sve dok nisu postali samo dio cjeline, sve dok sve njihove priče nisu počele dolaziti iz prošlosti, a njihove profesionalne ambicije, njihove prijatelje i njihove stanove zamijenile naše ambicije, naši prijatelji, naš stan. Poluživoti koji su im mogli biti oduzeti bez imalo upozorenja."

Dok za svoj to (još) ne mogu reći, Norin se pogled na veze, kako sve više upoznaje Charlieja i shvaća neke stvari, s vremenom izmijeni. Charlie i Nora karakterno su vrlo slični, zbog čega si savršeno pristaju. Oboje su skeptični i rezervirani, vole i ne vole iste stvari, a kada su zajedno, stranice pršte od dobre i prilično zabavne komunikacije, sarkastičnih dosjetki i romantične napetosti. Vidite odmah da su njih dvoje totalno jedno za drugo, ali, naravno, bit će tu još par zavrzlama i prepreka prije nego što i oni sami to shvate. :)

Ono što je fora je i to što se dobar dio romana vrti oko knjiga, a dobar se dio radnje odvija i u jednoj knjižari - dodatan užitak za sve nas knjigoljupce. :)

"Postoji li išta bolje od ledene kave i knjižare na sunčani dan? Mislim, osim vruće kave i knjižare na kišni dan."

Moram priznati da me sami likovi na početku nisu baš oduševili, ali što sam ih više upoznavala, to su mi bili sve draži. A osim same romantične priče, fokus ove knjige je i na sestrinskom i obiteljskom odnosu, koji se isto nađe u raznim iskušenjima - i na razne ih načine uspije prevladati.

"Nekada, čak i kad započneš s posljednjom stranicom i misliš da znaš sve, knjiga nađe načina da te iznenadi."

Emily Henry uzela je dvoje posve netipičnih likova za romantične komedije - par ciničnih, zatvorenih i ne osobito likeable likova - i natjerala me da ih zavolim. I to toliko da mi se nije bilo drago prestati s njima družiti.

"Ova knjiga, ovaj posao, ovo putovanje, ovi beskrajni razgovori koji traju danima. Želim da to potraje, a moram znati kako završava. Želim s time završiti, a treba mi da se nastavi zauvijek."

Ovo je zapravo knjiga o ljubiteljima knjiga, koji se zaljubljuju uz knjige, namijenjena ljubiteljima knjiga. Pun pogodak - čak i kada ju, kao u mom slučaju, čitate baš nimalo romantično raspoloženi.

_______________________________________

Kako do knjige: https://shop.egmont.hr/proizvod/citam-te-kao-knjigu/

MILOSTI, Kiran Millwood Hargrave

Izdavač: Mozaik knjiga, 2023.

[eng. The Mercies] 

Prijevod: Sanja Ščibajlo

Stvarna oluja - oluja nad olujama, kako se o njoj pričalo - opustošila je ribarski gradić Vardø na obali Norveške 1617. godine i u smrt odvela gotovo sve njegove muške žitelje. Za ovaj prirodni fenomen vrlo su brzo okrivljene žene Vardøa (ne sve, naravno, samo one nepodobne), uz optužbe vještičarenja. Suđenja koja su uslijedila bila su okrutna i brutalna, a kazne za žene proglašene vješticama još okrutnije i brutalnije.

Prvi roman za odrasle Kiran Millwood Hargrave inspiraciju je izvukao upravo iz ovih povijesnih događaja, uzevši oluju i suđenja kao početnu i krajnju točku priče, dok je samu priču usmjerio na živote žena u Vardøu i njihovu borbu za preživljavanjem - i surovih životnih uvjeta, i hajke muškaraca koji ih pod svaku cijenu žele kazniti i u njima zatrti svaku iskru neovisnosti i slobode.

Priča prati dvije žene: Maren, odraslu u Vardøu, koja je u oluji izgubila oca, brata i zaručnika; te Ursu, novopečenu suprugu novopečenog predstavnika vlasti u Vardøu, koja surovost života u ovom tmurnom gradiću nije mogla ni sanjati kada je pristala udati se i preseliti se onamo iz Bergena.

Neovisnu Maren guši život uz sve zloćudniju majku i potpuno nezainteresiranu šogoricu, dok preplašenu Ursu sve više šokira njen novi život i uloga supruge. Dvije žene će jedna u drugoj naći ne samo prijateljicu, nego i utjehu, snagu, potporu i ljubav.

I dok dio žena u Vardøu samo želi preživjeti i ostati slobodne od konstantnih nametanja vjere i načina za koje crkva misli da su ispravni, drugi dio žena, zajedno sa poslanikom i ostalim muškarcima koji su s njim došli provoditi pravdu iz obližnjeg dvorca, ne preza ni od čega da svoje sunarodnjakinje osudi na smrt. I to samo zbog toga što im se neka od njih zamjerila - svojim ponašanjem, načinom odijevanja, ili pak porijeklom i običajima.

"Mislila je da je vidjela najgore što se može vidjeti u toj luci, da se ništa ne može usporediti s opakošću one oluje. Ali sada zna kako je bila glupa kada je vjerovala da zlo postoji samo ondje, na pučini. Bilo je ovdje, među njima, hodalo na dvije noge, izričući osudu ljudskim jezikom."

Posebna pozornost u ovom romanu skrenuta je na problem naroda Sami, autohtonog naroda koji naseljava sjeverna područja Finske, Švedske i Norveške, a čiji su običaji (i više od toga vjerojatno zemlja!) smetali crkvenjacima i samoprozvanim utjerivačima ispravnosti. Neki se pripadnici ovog naroda i dan danas bore s diskriminacijom i oduzimanjem prava, iako su puno postigli da im se autohtoni status i običaji međunarodno priznaju i da ih se uključi u zajednicu.

Ljudska zloba ono je što je u ovom romanu fenomenalno opisano, a ono što je tužno je to da ista ta zloba i dalje živi - možda ne u obliku progona vještica, ali ima načina da se i danas probije i ugnjetava sve one koje smatra previše drugačijima, previše neovisnima, previše slobodnima. Posebno kad se radi o ženama.

Za okrivljene žene Vardøa, u ovom romanu, nažalost, nema milosti, no njihova snaga, prkos (pogotovo kod fenomenalne Kirsten) i borba nešto su što inspirira i zadivljuje, bez obzira na konačan ishod njihove životne priče.

Iskreno, početak romana me malo mučio, dok nisam pohvatala konce i ufurala se u priču, koja nije brza i nije baš ispunjena događajima, ali jako je zanimljiva i baš sam uživala čitajući je. Neće se svidjeti svima, pogotovo ako niste fan sporih radnji i priča u kojima ima puno atmosfere i nekakve melankolije (ne znam kako bih to bolje opisala). Usporedila bih ovaj roman s Eseškom zmijom, ili možda Nijemim pratiteljima, u smislu atmosfere i brzine odvijanja radnje, pa ako vam se neka od ovih knjiga svidjela (kao što meni jest), izgledno je da će i ova. Meni doista jest. 

__________________________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/milosti/

TRAGOM MJESECA, James Norbury

Izdavač: Stilus, 2024.

[eng. Following the Moon]

Prijevod: Lara Furlan Zaborac 

Veliki Panda i Sićušni Zmaj naučili su nas vidjeti ljepotu prijateljstva i doživljavati čaroliju u svakodnevici jednostavnih i običnih stvari svijeta oko nas. Naučili su nas i kako se nositi s promjenama u životu, nastavljajući uživati u malim radostima koje život sa sobom nosi. Jedan nas je Mačak, pak, uz pomoć razigranog Mačića, naučio filozofiji zena, čaroliji bivanja u trenutku i svjesnosti svih tih malih trenutaka od kojih nam se život sastoji, a koji nam često samo prođu nezamijećeno.

Svi ovi divni učitelji sada su mjesto ustupili jednom malenom psiću - Amayi, i jednom mudrom Vuku.

Priča o ovo dvoje prijatelja započinje Amayinom potragom za roditeljima, od kojih se odvojila tijekom jedne oluje. Lutajući naokolo, Amaya je naišla na čopor vukova, ne baš prijateljski nastrojenih, od čijih ju je ralja uspio spasiti ostarjeli vođa čopora. Stari Vuk, ni sam ne shvaćajući točno zašto je učinio to što je učinio, izuzev osjećaja da je učiniti to bilo jedino ispravno, odluči pomoći Amayi u njenoj potrazi i pratiti ju na njenom putu. Barem onoliko koliko može.

Naporan put preko planinskih prijevoja, kroz mračne šume i zaleđene vodopade, dvoje će suputnika provesti kroz mnoga iskušenja i opasnosti. Cilj tog puta često će im izmaći iz vida, zbog čega će Amaya očajavati i gubiti nadu, ali Vuk će uvijek biti tu da ju podsjeti da ništa nije izgubljeno sve dok se još trudiš i da je tvoj put uvijek tu, čak i ako ga ponekad ne vidiš jasno.

 

Priča o izgubljenom psiću i mudrom Vuku koji psiću odluči pomoći priča je o nesebičnom pružanju ruke nekome tko je u nevolji, priča o prijateljstvu, snazi i pomaganju drugima, ali je to i priča o prolaznosti, gubitku i smrti.

Smrt je prirodan dio života, ali bol koja uz nju uvijek ide ruku pod ruku, čini ju jako strašnim i teškim iskustvom. Iako tužna, ova priča uspijeva dočarati nam smrt kao nešto što nije samo strašno i crno, nego nešto s čim se moguće nositi, a rekla bih da je čak možda uspjela i opisati ju s određenom dozom ljepote i smirenosti, prihvaćanja bez obzira na bol koja je i dalje prisutna.

Filozofija prisutnosti u trenutku i proživljavanja svega onoga lijepoga u životu, čak i u teškim trenucima, koja je prisutna u svakoj knjizi Jamesa Norburya, prisutna je i ovdje, baš kao i njegove predivne ilustracije, koje svaku knjigu čine doista čarobnom. Svatko se u životu nekad izgubi i skrene s puta, ali bitno je samo nastaviti dalje, čak i kad je teško. A kada trag kojim idemo postane nejasan, treba vjerovati da ćemo ga s vremenom opet uspjeti jasno vidjeti, i nastaviti ga slijediti, dok nas ne odvede baš tamo gdje trebamo biti.

"'Postoje trenuci', nastavio je Mačak, 'u kojima smo učinili sve što možemo. Tada moramo naučiti odmaknuti se i dopustiti svemiru da djeluje u svoj svojoj nedokučivoj čudesnosti.'"

_______________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/tragom-mjeseca/ 

ČETVRTO KRILO, Rebecca Yarros

Izdavač: Fokus, 2023.

1. knjiga Empyrean serijala

[eng. The Fourth Wing]

Prijevod: Anja Franjić

Kad je ogroman hype oko neke knjige, kao što je to bio slučaj i s ovom, ne znam više što očekivati. Nekad se priklonim hypeu, nekad se razočaram. Ova je knjiga u startu ipak imala jedan plus koji kod mene uvijek pali, a to su - zmajevi. :) E sad, kad bismo pobrisali zmajeve iz priče, ne znam bi li mi se svidjela ovoliko koliko jest, ali to onda ne bi ni bila ista priča, pa nema smisla o tome ni razmišljati.

Long story short: da, svidjela mi se. :)

Priča prati Violet Sorrengail, sitnu i krhku djevojku koja se čitav život obučavala za Kvadrant pisara, no majka (opaka vojna generalica) ju natjera da se prijavi u Kvadrant jahača, kao njeni stariji sestra i brat. Jahača zmajeva, jel. Sva djeca u Navarreu, kraljevstvu u kojem se radnja odvija, naime, školuju se tako da odabiru jedan od Kvadranata, tj. jedno od zanimanja koje pripada pojedinom Kvadrantu. Problem kod Kvadranta jahača je taj što je to jedini Kvadrant u kojem postoji mogućnost da kadeti umru, i to vrlo groznom i nasilnom smrću, a postotak onih koji svake godine umiru prilično je velik. Čak i nakon školovanja, budući da je Navarre u vječnom ratu s neprijateljima izvana, a kadeti i njihovi zmajevi automatski bivaju pridruženi vojsci, opasnost od iznenadne i nasilne smrti za jednog jahača nikada ne prestaje.

Zbog svoje veličine i građe Violet je u ozbiljnom zaostatku za ostalim kadetima, ali uspije preživjeti opasni inicijalni test i biva dodijeljena odredu Četvrtog krila. Tu nastaju dodatni problemi, budući da je vođa Četvrtog krila, Xanden Riorson, sin pobunjenika kojeg je pogubila upravo Violetina majka, što znači da bi ju vrlo vjerojatno najradije vidio mrtvu. No, kako obuka odmiče, Violet shvaća da stvari u ovom kraljevstvu nisu baš tako crno-bijele kakvima ih se predstavlja, a granice između prijatelja i neprijatelja sve su samo ne jasno određene.

Ovaj je roman određeni miks 'Žara u pepelu', 'Igara gladi' i 'Različite'. Imamo vojno društvo, poput onog u serijalu Sabaae Tahir, bespoštedne borbe kadeta nalik onima u serijalu Suzanne Collins te frakcijsku podijeljenost nalik na onu u serijalu Veronice Roth. A, kao što je to uvijek u apsolutno svim YA fantasy romanima, imamo i nezaobilaznu romansu, ovog puta u stilu enemies-to-lovers, što vam bude jasno već od prvog susreta Violet i Xadena.

Radnja je zanimljiva, fantasy svijet Rebecce Yarros odlično je zamišljen, ima tu puno tajni, prevara, sukoba i obrata koji sve skupa dodatno začine, a čak je i slow burn romansa glavnih likova prilično dobra. Šteta što sva ta napetost, koja se između Violet i Xadena neprestano nakuplja, kasnije rezultira jednom smiješno lošom scenom seksa, koju prati i salva nevjerojatno bedastog dirty talka. (Inače, ta me spicy scena zaskočila prilikom vožnje tramvajem, ali umjesto da mi bude vruće od začinjenosti same scene, vruće mi je bilo od neugode koliko je loša. No, bar je bilo smiješno. :D)

A zmajevi? Zmajevi su onaj jako dobar dio priče, koji me u tom smislu malo podsjetio i na 'Eragona', a način odabira jahača, pak, vrlo je nalik na onaj iz serije 'House of dragon'. Zmajevi su veličanstveni, jako su fora i sjajno su opisani, baš kao i magija koja ih obavija i koju njihovi jahači kanaliziraju. Jednostavno, sve je bolje kad su zmajevi uključeni u priču.

Neke dijelove priče i načine na koji se radnja razvila sam očekivala, dok su me neki baš iznenadili. Svidjela mi se, kraj pogotovo - ima onaj wow moment i tjera te da opsesivno nastaviš čitati iduće nastavke. Što i planiram, što prije. :)

______________________________________________

Kako do knjige: https://fokusnahit.com/proizvod/cetvrto-krilo/

DJEVOJKA KOJA JE GLEDALA ZVIJEZDE, Louise Nealon

Izdavač: Znanje, 2023.

[eng. Snowflake]

Prijevod: Maja Klarić 

Priča o djevojci koja s ujakom voli promatrati zvijezde i pričati priče priča je o odrastanju u ruralnoj sredini, strahu od (ne)uklapanja, prijateljstvu i obitelji.

Kroz centralni lik ove priče, Debbie, pratimo put sazrijevanja jedne djevojke koja je čitav život bila pomalo zaštićena u svojoj zoni komfora, svom životu na selu uz ekscentričnog ujaka i još ekscentričniju majku, gdje joj je sve bilo poznato. Debbien odlazak na sveučilište prati i njen strah od nepoznatog, od neuklapanja i neuspjeha, a više od svega i njen strah da će se u nekom trenu pretvoriti u svoju majku i da će i nju izludjeti jednake stvari koje izluđuju i njenu majku, a o kojima nitko u obitelji ne voli pričati, već ih radije ignoriraju i otpisuju kao lude.

Poput originalnog naslova ovog romana, Debbie je i sama poput snježne pahulje. Osjetljiva i neuhvatljiva, u vječnom strahu od rastapanja. Koliko se lako povezati s Debbie i njenim problemima u odrastanju i sazrijevanju, toliko je sama Debbie prilično antipatična, a takvi su i likovi koji je okružuju, njena obitelj i prijatelji. Svatko od njih osoba je na drugačiji način disfunkcionalna, a svi zajedno gravitiraju oko Debbie u jednako disfunkcionalnim odnosima, u kojima, uza sve to što me nanerviralo, ipak ima i neke ljepote.

Zanimljiva stvar u ovoj priči njen je pomalo nadnaravni, pomalo magični element, a to je sposobnost članova Debbiene obitelji da, na neki način, vide i prožive tuđe snove i sjećanja, u trenutku u kojem se odvijaju. Nije to baš neki dar, iako ima određenih dobrih strana, već više kletva koja tišti i Debbie i njenu majku, a dodatnu težinu svemu tome pridodaje činjenica da nitko o tome ne voli razgovarati i priznati da je uopće stvarno.

Još je stvari u ovom romanu o kojima ljudi u sredini u kojoj Debbie odrasta ne vole razgovarati, a koje uključuju nečiju borbu s ovisnošću, mentalne poteškoće, razgovore s psiholozima, i slično. Debbie odrasta u sredini u kojoj se stvari metu pod tepih i ignoriraju, umjesto da ih se pokuša riješiti, što ponekad rezultira tragičnim posljedicama.

"Da je Audrey šutjela i nastavila piti kod kuće, ljudi bi joj još slali djecu na sate klavira. Njezin je problem bio taj što je priznala da ima problem, a problem je imala s alkoholom, jedinim što svi vole."

Unatoč tome što nema neku radnju, i likove ponekad poželiš išamarati, u ovom romanu ima neke osobite ljepote i melankolije koja mi se doista svidjela, a dašak magije snova pridonosi tom dojmu. Likovi možda nisu nimalo simpatični, ali zato su vrlo stvarni, baš kao i problemi s kojima se nose. Lijep roman, nekako lagan, iako teme o kojima progovara to uopće nisu. Snowflake, doista.

"Nema načina da uloviš snježnu pahulju. A ja nisam upoznala nikoga tko je uspio uloviti san."

__________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/djevojka-koja-je-gledala-zvijezde/427962

KAD SMO VJEROVALI U SIRENE, Barbara O'Neal

Izdavač: Stilus, 2021. 

[eng. When we believed in mermaids]

Prijevod: Lidija Toman

"Bila sam tako usamljena, tako dugo."

Kada Kit Bianci jedne tople kalifornijske večeri na televizijskoj reportaži o požaru u jednom noćnom klubu na Novom Zelandu ugleda lice svoje sestre Josie, sestre koja je navodno mrtva već 15 godina, zapitat će se postoji li mogućnost da je Josie ipak živa, i krenuti na dalek put ne bi li saznala odgovor na to pitanje. A krenuvši ususret svojoj davno izgubljenoj sestri, krenut će ususret i uspomenama iz prošlosti i demonima koji ih prate, s kojima se dugo izbjegavala suočiti.

Usporedo prateći dvije sestre, priča koja se u ovom romanu razvija prava je obiteljska drama, ispunjena čitavim spletom emocija uhvaćenih u mrežu obiteljskih, romantičnih i sestrinskih odnosa. Prošlost koja iz priča dviju sestara izvire krcata je bolnim uspomenama, tragičnim događajima i ožiljcima koji ponekad izblijede, ali nikad ne nestanu.

"Ljudsko tijelo je delikatna, čudesna tvorevina. S jedne ga strane može slomiti najmanja sitnica, a s druge je pak strane neuništivo. Ali većina nas ipak uspijeva ostati na ovom planetu, u svojim tijelima, dobrih sedamdeset ili osamdeset godina, a putem svi gomilamo ožiljke od kojih svaki ima svoju priču. Posjeklina na čelu, kopča pojasa, žar cigare."

Odnos dviju sestara, Kit i Josie, u najmanju je ruku kompliciran, ali je također ispunjen i sestrinskom ljubavlju, kakvu malošto drugo može nadmašiti. Njihova obiteljska prošlost puna je boli i udaraca: zanemarivanja, zlostavljanja, ovisnosti, gubitka... Puno je toga kroz što su Kit i Josie prolazile odrastajući, a što nije bilo nimalo lako, kako za djevojčice koje su tada bile, tako i za žene koje su potom postale, noseći svoju bol sa sobom kamo god pošle. Svi odnosi s drugim ljudima u njihovim životima na neki su način obilježeni obiteljskim odnosima u kojima su sestre odrastale, kompliciranim ljubavima koje su vladale između članova njihove obitelji.

"Kako mu objasniti tako komplicirane ljubavi? Majka puši u kuhinji dok nam Dylan čita naglas, miris kave ispunjava zrak, sestra žvače krajeve kose, tata u drugoj prostoriji pjeva, zaokupljen nekakvim fizičkim zadatkom. 'Svi mi nedostaju. Možda mi nedostaje i ono dijete koje sam nekoć bila.'"

Unatoč svemu kroz što su prošle, Josie i Kit pronaći će svoj put do iskupljenja, do zaborava i oprosta, iako on neće biti lagan. Ono što je divno prikazano u ovom romanu je upravo to da ljudi, koliko god griješili u prošlosti, kroz što god prošli, uvijek imaju mogućnost popraviti stvari, zacijeliti stare rane i pronaći svoj mir. A oni najbliži ljudi tu su da u svemu tome budu podrška i potpora, što god da se dogodi.

Svidjela mi se ova lijepa obiteljska i sestrinska priča, dijelom čak i romantična, koja kroz sjećanja na vjerovanje u sirene vraća vjeru u - ljude.

_____________________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/kad-smo-vjerovali-u-sirene/

O ŽENAMA I SOLI, Gabriela Garcia

Izdavač: Znanje, 2022. 

[eng. Of women and salt]

Prijevod: Mirjana Valent

Kao što mu i sam naslov govori, ovaj je roman skup priča o ženama i soli. Soli, u smislu nečega što je začinilo njihove živote, ali ne nužno na dobar način.

Priče sedam žena protežu se kroz prostor i vrijeme, od nemirne Kube u jeku revolucije, kubanske tvornice duhana na kraju 19. stoljeća, do "američkog sna" moderne Floride, sivila deportacijskih centara Teksasa i života deportiranih imigranata u Meksiku danas.

Svaka od ovih sedam žena proživjela je drugačiji život, život od kojeg nam ovaj roman prikazuje tek pokoji komadić, ali i taj je komadić itekako dovoljan da upoznamo, shvatimo, suosjećamo s ovim ženama, divimo se njihovoj snazi i zapamtimo njihove priče. Jer, bez obzira na razdoblje u kojem se te priče odigravaju, i bez obzira na mjesto, one bi zapravo mogle biti priče bilo koje od nas - bezvremenske, s uvijek istim problemima s kojima se treba suočiti i prevladati ih, s uvijek istom soli koja po njima pada.

Nasilni muževi, obiteljsko zlostavljanje, borba s ovisnostima, siromaštvo... svaka žena u ovom romanu iskusila je drugačiji oblik stavljanja soli na ranu. I svaka je od njih od onoga što joj se dogodilo odlučila pobjeći na drugačiji način, neke manje, neke više uspješno. Ono što je ovdje posebno naglašeno su problemi ilegalne imigracije, potrage za boljim životom i straha od deportacije - nečega s čim se brojne žene svakodnevno susreću, od čega strepe i za što riskiraju živote, ponekad posve uzaludno i s tragičnim ishodom.

Povezane obiteljskim vezama i nasljeđem, sve su priče ovdje međusobno isprepletene, na razne načine. Generacije žena od 19. stoljeća do danas nastavljaju svoje priče jedna kroz drugu, prenoseći štafetu s majke na kćeri i obrnuto. Odnos majki i kćeri ovdje je posebno naglašen, i bit je ovog romana, bez obzira na to kakav taj odnos bio. Ponekad ispunjen šutnjom i zamjeranjem, ponekad ponosom i prihvaćanjem.

Priče o ženama i soli priče su o tragediji, snazi, životu, obitelji, teškoćama i borbi - sa sustavom, sa obiteljima, sa samima sobom. No one su više od svega priče o majkama i kćerima. Snažne, dirljive i pamtljive priče, koje definitivno treba pročitati. Moja preporuka.

__________________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/o-zenama-i-soli/421325

LJETO VUKOVA, Hans Rosenfeldt

Izdavač: Mozaik knjiga, 2022.

[šved. Vargasommar]

Prijevod: Madgalena Vračarić 

Hans Rosenfeldt tvorac je švedsko-danske serije Most, koju smatram izvrsnom, a u partnerstvu s Michaelom Hjorthom, s kojim piše kriminalističke romane, te je romane također adaptirao u TV serije. Ljeto vukova njegov je prvi samostalni roman, također kriminalističkog žanra, a nekako sam dojma da bi i ovaj roman možda bolje prošao kao TV serija.

Radnja započinje intrigantno, pronalaskom ljudskih ostataka u želucu jednog otrovanog vuka. Pomislila sam kako ovime započinje standardna skandinavska potraga za nekim mračnim serijskim ubojicom, ali vrlo brzo sam doznala da ovaj roman uopće ne ide u tom smjeru, već se sve skupa jako zakomplicira i odvede vas u zbrku istrage masovnog ubojstva, krijumčarenja droge, ruskih plaćenih ubojica i čega sve ne.

Smješten u švedski gradić Haparandu, kojoj je sam roman svojevrsna posveta, ovaj roman istražuje popriličan miks zločina i u njih upletenih ljudi, uključujući u to čitav splet likova, većinom ne baš osobito bitnih za samu radnju, digresirajući dodatno i u privatne živote tih likova (opet ne baš osobito bitne za tijek radnje), rezultirajući romanom koji je zapravo zbrka svega i svačega.

Rosenfeldt povlači puno konaca između jako puno likova, među kojima mi se bilo teško snaći, pogotovo uzimajući u obzir da mu neki (i to priličan broj njih) služi tek da bi odradio posao statista u priči. Na primjer, osim Hanne i Gordona, dviju ključnih osoba koje pratimo kako istražuju slučajeve oko kojih se vrti radnja romana, u tu je istragu uključen još čitav niz ljudi, preko kojih sam proletjela tek usput jer ih sam autor tek usput i spominje, u situacijama kada mu je potreban neki dodatan lik da obavi neki dio posla. U TV seriji to bi nekako bolje funkcioniralo, ovdje je malo konfuzno, i jedva sam ih uspjela razlikovati i dokučiti tko je tu tko i čemu služi.

Radnja ide relativno brzo i nije nezanimljiva, ali je nekako nedorečena. Puno toga se prati, ni na čemu nije neki poseban fokus, a sam je roman koncipiran tako da ti je sve poznato - i zločin, i počinitelji, i akteri cijele te igre - tvoj je posao da samo pratiš na koji će se način i kada ti akteri na igračkoj ploči sresti. Ili možda sudariti.

Zanimljiva je pozadinska priča nekolicine glavnih likova, ali i ona mi je ostala nekako nedovoljno istražena. Posebno kod Hanne, koja je, usput, jako antipatična kao lik. Možda malo vuče na Sagu iz Mosta, ali za razliku od Sage, koja je izvrsno portretirana i postoji razlog zašto je (društveno) neprilagođena, Hanna je samo neosjetljiva na druge, a, osim oskudnih izleta u traume iz njene prošlosti, nemamo priliku upoznati ju bolje da shvatimo zašto.

Ne bih rekla da je ovo loš roman, ima on svojih zanimljivosti i sviđa mi se ta neka oda Haparandi, koja je čak dobila i nekoliko vlastitih poglavlja, kao da je dodatan lik u cijeloj toj priči. No zbog same količine (nebitnih) likova, širine priče, puno dijelova u koje se ta priča grana, nekako si mislim da bi ga bilo lakše (i zabavnije) pogledati nego što ga je bilo čitati. Kraj romana ostavio je i tu neku nepovezanu nit koju se još može dalje slijediti, pa treba vidjeti hoće li - i do čega bi - nas ta nit mogla dalje dovesti.

_____________________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/ljeto-vukova/

ISPOD GRČKOG MJESECA, Carol Kirkwood

Izdavač: Stilus, 2022.

[eng. Under a Greek Moon] 

Prijevod: Vicko Ivanković

Eskapistička romansa nije baš žanr koji obično čitam, iako mu povremeno dam priliku. Ono što me obično privuče je mogućnost da me odvede na čarobno mjesto na kojem utočište pronalaze likovi unutar romana, a ovdje je to grčki otočić Itos. Iako se radnja ne odvija baš cijelo vrijeme na Itosu, sam je otočić lijepo opisan i zvuči kao doista čarobno mjesto.

Na početku upoznajemo Shaunu Jackson, poznatu glumicu, podrijetlom iz Irske, čiji život je obilježila jedna davna ljetna romansa s Dimitriosom, Grkom s Itosa, iz vremena kada je ona bila tek Shauna O'Brien, nepoznata djevojka, a on bogati nasljednik obiteljskog poslovnog carstva. Zvuči kao klišej, i u početku doista i jest, iako me onih prvih par poglavlja u kojima sam tek upoznala Shaunu, iz razdoblja u kojem je ona već postala popularna glumica i u kojima se vidi da joj taj život i nije baš bio posut samim ružama, dovoljno zaintrigiralo da odlučim saznati kako je to Shauna O'Brien postala Shauna Jackson (a ne radi se samo o uobičajenoj promjeni prezimena).

Gotovo dva desetljeća kasnije, Shauna se, nakon brojnih turbulencija koje joj je život priredio (neću ulaziti u detalje da nešto ne spojlam), vraća na Itos, ne bi li konačno umirila duhove prošlosti. I ona i Dimitrios sada su posve drugačiji ljudi, koje je život odveo u različitim smjerovima i priredio im različite stvari, i dobre i loše, ali oboje još na miru ne puštaju sjećanja na to davno ljeto koje su proveli zajedno. Od početka je romana jasno da se stvari među njima moraju razriješiti, što će se i dogoditi, iako ne i onako kako sam mislila da bude - što je nešto što mi se zapravo svidjelo i ugodno me iznenadilo.

Iskreno, nakon otprilike četvrtine pročitanog romana razmišljala sam o tome da odustanem od daljnjeg čitanja, jer sam imala dojam da čitam još jednu od glupavih romansi u kojima se nobody žena zaljubi u bogatog Adonisa, a ni Shauna niti Dimitrios nisu mi baš bili nešto super zanimljivi. Still, mama didn't raise a quitter, tako da sam ipak nastavila čitati, i nekako mi je drago da jesam, jer je ostatak romana uvelike popravio ovaj moj početni dojam.

Događaji koji uslijede nakon te ljetne avanture koja je sve započela i obilježila pomiču priču od klišejizirane priče o Pepeljugi u nešto realnije. Hollywoodska zvjezdana prašina koja leti oko Shaune počinje se slijegati, a kad se to dogodi, na vidjelo izlaze tragični, bolni i nimalo glamurozni trenuci kroz koje je Shauna bila prisiljena proći, a koji - početno dosta plošnu - priču ipak malo produbljuju. Zanimljivi su mi bili i sporedni likovi, neki čak jako zanimljivi, poput Frankie Martinez, čije (tragične) životne priče dođu u dodir sa Shauninom i samu Shaunu odvedu u nekom posve novom smjeru. Zbog njih je nekako i sama priča prestala biti samo uobičajena romansa, i prerasla u pravu životnu i obiteljsku priču, što mi se jako svidjelo.

Čitanje ovog romana bilo je poput gledanja televizijskih ostvarenja kakva je radio slavni producent Aaron Spelling, ili možda David E. Kelley. Ima tu drame, i tajni, i iznenađenja, a i elemenata svojstvenih sapunicama. Neki su dijelovi dosta predvidivi, a neki, opet, uspiju iznenaditi. Također, zbog Shaunine glumačke karijere i svega oko toga, u nekim dijelovima imate dojam i da dobivate izravan uvid u behind-the-scenes život celebritya.

Kraj romana me ugodno iznenadio. Očekivala sam nešto predvidivo i znala sam otprilike kako će priča završiti, znala sam da je hepiend neizbježan, ali način na koji se priča odvila i došla do tog hepienda - i što taj hepiend ustvari predstavlja - me ipak uspio iznenaditi i doista mi se svidio.

Mislim da će se ljubiteljima romantičnih priča ovaj roman doista svidjeti. Da, nije bio baš moj cup of tea, ali ponekad je dobro probati gutljaj nečega za tebe neuobičajenog. Ne ispadne uvijek loše. :) 

____________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/ispod-grckog-mjeseca/

POSLJEDNJI LET, Charlotte McConaghy

Izdavač: Znanje, 2021.

[eng. Migrations]

Prijevod: Maja Klarić

"Mama je uvijek govorila da se samo budala ne boji mora, a ja sam pokušala živjeti po tom pravilu. Ali nema načina da prizovete strah ako on ne postoji. A ovo je neporeciva istina: nikad se nisam bojala mora. Voljela sam ga svakim svojim dahom, svakim otkucajem srca."

Predivan roman Charlotte McConaghy emotivna je oda prirodi, posebno moru. Baveći se idejom (skorog) nestanka svog životinjskog svijeta zbog ljudske pohlepe, autorica oslikava svijet na rubu kataklizme koja će neupitno nastati kada sve, baš sve, životinje izumru, ali ostavljajući u tom svijetu još uvijek trunčicu nade u opstanak, koju simbolizira jedna sićušna, ali snažna ptičica - arktička čigra.

"Bezimena je to tuga, nestajanje ptica. Nestajanje životinja. Kakva će to biti usamljenost, kad ostanemo samo mi."

Glavni lik ove priče je Franny, strastvena ornitologinja i zaljubljenica u prirodu, iako joj je profesija u najmanju ruku upitna. Oduvijek nemirna i privučena moru, Franny se, uz pomoć jedine ribarske posade koja ju je prihvatila povesti sa sobom, sprema pratiti čitav let arktičkih čigri tijekom njihove migracije, nadajući se da će na kraju tog puta pronaći ključ opstanka ptica, odnosno životinjskog -a samim time i svijeta - općenito, kao i ključ vlastitog iskupljenja. Na nepoznatom moru Franny će se, s posadom ribarskog broda, morati suočiti s puno toga: ne samo uobičajenim opasnostima koje plovidba nepoznatim vodama sa sobom nosi, već i duhovima iz vlastite prošlosti.

Prateći let arktičkih čigri, pratimo i Frannyn život, uletavajući i izletavajući iz njegovih ključnih trenutaka, koji su Franny doveli ondje gdje je sad. Frannyn nemir i želja za bijegom, nemogućnost ostanka na jednom mjestu, pri tome, su toliko opipljivi i stvarni da nekako i vama kao čitatelju dođe da pobjegnete s njom, samo da biste doživjeli taj osjećaj slobode koji Franny osjeća tek kada se nađe u moru.

"...trčim sve dok ne dođem do vode i zaronim pod površinu. Ovo je nebo. Slano, bestežinsko nebo. Ovdje mogu letjeti."

Iako ju nije moguće zadržati, jedino utočište, svojevrsna sigurna luka za Franny, njen je suprug, također veliki entuzijast oko očuvanja prirode, kojeg izumiranje životinjskih vrsta i sve što se događa u svijetu jako pogađa, čak više od Franny. U njegovom je liku nekako utjelovljena naša ljudska krivnja za situaciju u koju smo doveli planet na kojem živimo, i nemoguće je tu krivnju, čitajući, ne osjetiti. Iako različiti u naravi, Franny i njen suprug dvije su jedinke čiji su se unutarnji nemiri međusobno prepoznali, i shvatili. Njihov emotivan odnos, i postupno razumijevanje, divno je opisan.

"Je li znao, nekako, da sam samo čekala da me netko razbije u komadiće, da me smrska tako da to ne moram uvijek činiti sama?"

Arktička čigra simbol je nade u opstanak u ovom romanu i Frannya opsesija iz razloga što je ta malena ptičica u stanju prevaliti ogroman put tijekom svoje migracije, najduži - i najopasniji - od svih vrsta ptica. Na neki su način arktička čigra i sama Franny vrlo slične - jer Franny je nevjerojatno snažna, njena žeđ za slobodom uvijek će ju osoviti natrag na noge, ma koliko duboko pala, i omogućiti joj da se vrati. Franny svoje nagone često vidi kao neki oblik autodestrukcije, no oni su zapravo upravo suprotno - nagoni za samoodržanjem. Ono što ju pokreće, i što ju tjera da se nastavi kretati.

"...snaga volje je moćna stvar, a za moju kažu da je strašna."

Franny je divan lik, a njena je priča, iako tragična i bolna, jako emotivna, inspirativna i puna nade. A ako se tračak nade može pronaći baš na samom rubu propasti, što je još moguće?

_______________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/posljednji-let/406215

LESS, Andrew Sean Greer

Izdavač: Mozaik knjiga, 2024.

Prijevod: Ira Martinović 

Što očekivati od romana koji se na ovitku diči osvojenim Pulitzerom? Pa, nešto... epski. Nešto wow. Zapanjujuće. Nesvakidašnje. Iznimno. Što god to bilo, ovaj je roman zapravo manje od toga (Less, jel'), ali nekad je manje zapravo više.

Arthur Less nije baš bogzna kakav pisac, iako je imao jedan jako uspješan roman, ne ide mu baš ni u ljubavi, ni život mu nije sad nešto ekstra poseban, a uskoro će navršiti četrdesetu. Primicanje ovog checkpointa u životu Arthura dosta tišti, a teško mu pada i činjenica da se, skupa s njegovim rođendanom, bliži i dan vjenčanja njegovog bivšeg ljubavnika - vjenčanja na koje je, dakako, pozvan. Ne bi li izbjegao sve te neugodnosti, i možda negdje usput pronašao to nešto za čim traga, a ni sam ne zna točno što je to, Arthur pristaje na raznorazne pozive - spisateljska gostovanja, putujuće članke, itd. - u raznim dijelovima svijeta, od Torina do Kyota, promptno spakira kofere (i svoje jedino, najbolje, plavo odijelo), i otputi se u pustolovinu života.

Arthurova pustolovina urnebesan je splet slučajnosti, nepogoda, bizarnosti i iznenađenja, koji će ga salijetati jedni za drugima, a tijekom kojih će, osim što će se i ugodno i manje ugodno provesti, ponovno upoznati samog sebe i shvatiti tko je i što je zapravo Arthur Less. Taj put otkrivenja nije baš neka duhovna prosvjetljujuća priča kako možda zvuči, nego je vrlo zabavna, humoristična, i posve originalna, hm, komedija.

Less je posve običan lik, s kojim se baš bilo tko može bez problema povezati. Vječno sumnja u sebe, ne poteže nikakve drastične poteze u životu, ne usudi se čak niti izboriti za ono što podsvjesno želi (pogotovo u ljubavi) - baš kao mnogi od nas, u strahu od vlastitih manjkavosti. Istodobno, Less je nevjerojatno vedar, uvijek ide naprijed, što god da mu se dogodi, prolazi kroz poteškoće i nekako pušta da ga život nosi dalje, pa kako god ispadne. A dok to sve čini, uopće nije svjestan načina na koji ga drugi ljudi doživljavaju - koji se potpuno razlikuje od slike koju on ima sam o sebi.

Arthurova razmišljanja o svom životu i samome sebi vrlo su zabavno, a opet tako realno oslikana. I tako, potpuno, njemu svojstvena.

"Less stoji pod [lusterom], osjećajući se kao da se smanjio u Zemlji čudesa, kao da ga je Finley Dwyer upravo smanjio i Arthur je sad dovoljno sitan da se provuče kroz najmanja vrata, ali kamo vode? U Vrt loših gejeva. Tko bi znao da takvo što i postoji? A Less sve vrijeme misli da je loš pisac. Loš ljubavnik, loš prijatelj, loš sin. Čini se da je situacija gora: Less je loš Less. 'Ali barem', pomisli, gledajući Finleya Dwyera, koji na drugom kraju prostorije čavrlja s domaćicom, 'barem nisam nizak'."

Ovo nije tip romana koji obično osvaja nagrade. Ali zapravo, kad razmisliš o tome, možda bi trebao. Nesvakidašnje je svakidašnji, priča o liku u krizi srednjih godina u kojem se bilo koji čitatelj može prepoznati. Sve vrijeme uvjeren da je manje od onog što bi trebao biti, Arthuru je bio potreban jedan suludi put oko svijeta kako bi doznao da to uopće nije tako.

Ponekad je manje više. A definitivno se slažem s jednim likom ovog romana, kada kaže da od života želi (više) Lessa. (Zvučalo bi bolje na engleskom, ali kužite poantu.)

______________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/less/

ZAVJET SRČAN I UBOJIT, Brigid Kemmerer

Izdavač: Sonatina, 2022.

3. knjiga Cursebreakers serijala 

[eng. A Vow so bold and deadly]

Prijevod: Ana Briški Đurđevac

 

Nakon tajni, zahuktalog neprijateljstva i nemira koji su kraljevstva Emberfall i Syhl Shallow u prošlom nastavku doveli na rub rata, u finalu ove bajkovite trilogije sve se raspliće i privodi kraju. Ne znam kakav ste kraj očekivali, ali meni se svidio. Ako mene pitate, završilo je baš onako kako treba. And then some. :)

Iako ni Rhen ni Grey nemaju neku osobitu želju zaratiti jedan s drugim, spletke čarobnice Lilith neće im ostaviti mnogo izbora. Dok se njih dvojica pripremaju za rat, Harper i Lia Mara ne odustaju od svojih snova o miru, samo što se ti snovi sve više čine potpuno neostvarivima. A kako će narodi obaju kraljevstava prihvatiti starog ili novog vladara, nije moguće procijeniti. Dodajmo tome vječno prisutni strah od magije, i jasno je da kotao u kojem je sve to skupa pomiješano samo što ne provre. A 60 dana primirja sve brže ističe...

Nasljedstvo, magija, ljubav, kletve, zakletve, odanost, prijateljstvo i briga za dobrobit kraljevstva, sve su to sastojci koji su se u ovoj trilogiji već dobro izmiješali, a sada je konačno došao trenutak da vidimo što će od njih proizaći. Krhka savezništva koja su do sada sklopljena moraju se ili učvrstiti ili će se slomiti, a veze koje povezuju likove koji su tih savezništava dio neprestano variraju u snazi, ali su ipak i dalje tu.

Svaki je lik daleko nadrastao svoju početnu ulogu u ovoj priči i oformio se kao posve nova osoba. Grey i Lia Mara nekako su najbolje prošli u toj karakterizaciji, dok su Rhen i Harper malo potonuli i izgubili značaj. Barem meni. Od Harper sam očekivala puno vodeći se prvom knjigom, ali se ona kroz ostale dvije samo sve više povlačila na margine. Rhen, sebi svojstveno, ponekad je potpuni idiot, ponekad ispadne ok, no ne baš i puno više od toga. Lia Mara, Grey, pa posebno i Jake, Noah, Iisak i Tycho puno su mi draži i pokazali su se kao puno snažnije, zanimljivije i jednostavno bolje osobe od ikoga drugog u ovoj priči.

Svidjelo mi se kako je ova priča privedena svome kraju, bilo je tu i napetosti i sukoba i previranja, ali kraj je onakav kakav sam i priželjkivala i očekivala da će biti. Jedino mi fali malo više razrade iza Lilithinih postupaka, malo dubljeg poniranja u njenu motivaciju. I ta finalna borba prilično je brzo završila, ali okej. Bitno da je gotovo. :)

Svidio mi se kraj, a sviđa mi se i čitava trilogija. Ovo je jedna od onih priča zbog kojih se trgneš iz reading slumpa, ako te pogodi, i koju čitaš bez stajanja, jer te zanima kako će se dalje odvijati. Falio mi je taj osjećaj u zadnje vrijeme, i drago mi je da sam ga uspjela naći baš u Emberfallu. 

 

P.S.: Brigid Kemmerer zna kako napisati romantičnu, seksi scenu. Dvaput. :) Loved it!

 

____________________________________________ 

Kako do knjige: https://sonatina.hr/proizvod/knjige/knjizevnost/romani-knjizevnost/knjizevnost-za-mlade/zavjet-srcan-i-ubojit/

SRCE DIVLJE I LOMNO, Brigid Kemmerer

Izdavač: Sonatina, 2021.

2. knjiga Cursebreakers serijala

[eng. A heart so fierce and broken]

Prijevod: Ana Briški Đurđevac 

Nakon što je konačno poništena kletva koja je tako dugo mučila kraljevstvo Emberfalla, pogotovo kraljevića Rhena te Greya, njegovog zapovjednika straže, nad Emberfall se, umjesto blagostanja, nadvijaju nove nevolje.

Glasine o postojanju drugog nasljednika prijestolja, koji, k tome, raspolaže i magijom, sve se više šire, zbog čega Emberfallu ne prijeti samo vojni udar suparničkog kraljevstva sa sjevera, već i mogući građanski rat. Grey je jedini kojem je poznata tajna o tajanstvenom drugom nasljedniku, no, ako ta tajna izađe na vidjelo, teško je reći hoće li Emberfallu donijeti spas ili propast. Spas bi se mogao pronaći u savezništvu sa sjeverom, čija kraljevna Lia Mara žarko želi postići mir, ali njenoj majci i sestri draža je uporaba sile i manipulacije od poštenih pregovora. I dok svatko od aktera ove priče na svoj način pokušava učiniti ono što je ispravno (ili ono što će mu donijeti korist), dva su kraljevstva sve bliže opasnom rubu nemilosrdnog rata...

Fantastična priča Brigid Kemmerer, koja je započela kao svojevrsni re-telling bezvremenske bajke o ljepotici i zvijeri, proširila se i narasla do još fantastičnijih razmjera. Ljepotica i zvijer - odnosno Rhen i Harper, glavni likovi prvog romana - ovdje su dobili nešto sporedniju ulogu, dok je fokus priče pao na Greya. Grey mi je i u prvom dijelu bio jedan od najdražih i najintrigantnijih likova, tako da mi je baš drago da je dobio priliku da proširi svoju priču i zasja u punom sjaju. (Iako, ovdje će se više mučiti i boriti nego baš sjati, ali nema veze. :))

Rhen i Harper, s druge strane, u ovom mi se nastavku sve manje sviđaju. Rhen se, nažalost, pretvorio u potpunog idiota, dok je Harper svedena na nekoga tko samo stoji sa strane i promatra, čak i kada se nikako ne slaže s onim što promatra, što je posve oprečno onoj odlučnoj, domišljatoj i - pa, prilično badass - heroini koju sam upoznala u prvom dijelu. Srećom, tu je Lia Mara, koja će vješto i srčano preuzeti napuštenu štafetu badass heroine i pobuniti se protiv svega što je čitav život tjerana da radi i vjeruje, i to na sebi svojstven način.

Još je tu nekoliko likova koji su se okupili oko Greya i pokazali se sjajnima, neki već poznati otprije, poput Harperinog brata Jakea i njegovog dečka Noaha, a neki novi - poput skravera Iisaka, neobičnog magičnog stvorenja, i Tycha, dječaka s kojim se Grey (nevoljko) zbliži i zauzvrat zasluži njegovu vječnu odanost. Sve sam ih odreda zavoljela. <3

Iskreno, ne znam zašto mi je toliko trebalo da nastavim čitati ovaj serijal, jer mi je prvi dio bio toliko dobar da sam ga samo htjela što prije progutati, ali tako se to nekad poklopi. Ovaj mi je nastavak jednako dobar, uživala sam čitajući ga i jednako sam ga brzo progutala. Fantastičan je, magičan, napet i baš baš odličan. Čak i kada na scenu stupi nesnosni Rhen ili još nesnosnija kraljica Karis Luran.

Ako još niste bili u Emberfallu, a volite fantastične, romantične i magične priče, toplo preporučam. Neću ponoviti pogrešku predugog čekanja na idući nastavak. Idem odmah dalje. :)

_______________________________________________

Kako do knjige: https://sonatina.hr/proizvod/knjige/knjizevnost/romani-knjizevnost/knjizevnost-za-mlade/srce-divlje-i-lomno/

VODENI PLES, Ta-Nehisi Coates

Izdavač: Znanje, 2022.

[eng. The water dancer]

Prijevod: Dean Trdak 

 

Nadahnut istinitom pričom o Williamu i Peteru Stillu, članovima tajne organizacije koja je pomagala robovima pri bijegu u slobodu; oslobođenju njihove obitelji iz ropstva i pričama drugih ljudi koje su pomogli osloboditi, ovaj roman pruža uvid ne samo u težak put bivših robova do slobode, već i poteškoća i boli kroz koje su svi oni morali prolaziti, bivajući silom ili potrebom odvojeni od članova svojih obitelji i ljudi koje vole.

Glas ove priče pripao je Hiramu, dječaku koji je odrastao u ropstvu, a koji se, budući da je bio nezakoniti sin veleposjednika koji mu je ujedno bio i gospodar, našao u nezavidnoj poziciji posebnog sluge svojem zakonitom polubratu. Sanjajući o mogućnosti koju bi imao da ga otac vidi kao što vidi njegovog polubrata, iako svjestan da takvo što nikada ne bi bilo moguće, Hiram pokazuje iznimnu snalažljivost i oštroumnost, koje njegovom polubratu, pak, uporno izmiču. Nakon što obojica nesretno završe u rijeci, Hiram se jedva spasi od utapanja, i to uz pomoć rijetkog dara kojeg nije bio ni svjestan da posjeduje.

Tragajući za sjećanjem na majku, tetu i baku, koje je izgubio, Hiram tek zagrebe po površini onoga što njegov dar predstavlja, istodobno sve više shvaćajući da budućnosti o kakvoj je uvijek sanjao ovdje za njega nema i ne može biti. Odlučivši pobjeći, uz pomoć organizirane grupe tzv. osloboditelja koji se nazivaju Podzemljem, Hiram biva uvučen u nešto puno veće od njega samog i dobiva mogućnost iskusiti drugačiji život od života u vječnom ropstvu. Ipak, ne i laganiji, niti manje opasan. A tu njegovo pravo putovanje tek počinje...

Nitko tko to to nije iskusio na vlastitoj koži nikada neće moći u potpunosti razumjeti sve strahote robovlasništva, i uopće sumanute ideje da neki ljudi uzimaju za pravo gospodariti drugim ljudima isključivo na temelju boje kože. Priče poput ove pokušavaju nam podići svijest o tome, zorno prikazujući okrutnost i surovost svijeta u kojem je pojedinac lišen slobode i ikakvih prava, osuđen na neizvjesnost života u kojem ga u svakom trenutku mogu prodati kao vreću krumpira, odvojiti od obitelji, zauvijek rastaviti od svega i svih koje poznaje.

Priključivši se Podzemlju, Hiram otkriva potpuno drugi svijet, u kojem ljudi njegove boje kože žive u slobodi, iako ne posve lišenoj opasnosti da im tu slobodu netko oduzme stupe li na teritorij države u kojoj vladaju stroži robovlasnički zakoni. Hiram ondje po prvi puta susreće ljude ravne sebi, koji svoja znanja i vještine koriste kako bi poboljšali vlastiti život, a ne onaj njihovih bijelih gospodara, koji su često manje inteligentni i sposobni od robova koje posjeduju, kao što je to bio slučaj i s Hiramovim polubratom.

"Postoji trenutak u olujnom životu nekih blagoslovljenih ljudi crne boje kože, trenutak otkrivenja u kojem se nebo otvara, oblaci razilaze, a između njih se probija tračak sunca koji prenosi neku beskrajnu mudrost odozgo, i taj trenutak ne događa se zahvaljujući kršćanskoj religiji, nego pogledu na obojena čovjeka koji se obraća bijelcu onako kao što mu se sada obratio Raymond White."

Posebnost ove priče nije samo u slikovitom prenošenju priča bivših robova i činjenica iz jednog mučnog razdoblja američke povijesti, već ona sadrži jednu notu, rekla bih, magijskog realizma. Naime, Hiramov poseban dar tiče se njegove sposobnosti da uranjanjem u sjećanja pomaže ljudima u bijegu iz ropstva, na sličan način kao što su njegova majka, baka i teta, jednom davno plesale vodeni ples.

"'Valja se sjećati, prijatelju', rekla je. 'Jer sjećanje je kočija, sjećanje je put, sjećanje je most koji iz prokletstva ropstva vodi u blagoslov slobode.'"

Zanimljiv i moćan, ovaj roman nije samo priča o preživljavanju i bijegu iz ropstva, već je to roman koji govori o iznimnoj ljudskoj snazi u najgorim mogućim uvjetima, o povezanosti i odanosti obitelji, pomaganju drugima i sjećanju na sve one kojima si pomogao - i još više na one koji su ostali izgubljeni. Nesvakidašnji roman, s posebnim ritmom mističnog vodenog plesa, čijim taktovima ćete se prebaciti u neko sasvim drugo vrijeme i vidjeti sve njegove okrutnosti, ali i povremene ljepote. 

___________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/vodeni-ples/406985

RIJEKE LONDONA, Ben Aaronovitch

Izdavač: Fokus, 2023.

1. knjiga istoimenog serijala

[eng. Rivers of London]

Prijevod: Igor Rendić 

Kad je magija u pitanju, nekako se najčešće poklopi da je ta magija smještena u neki oblik srednjevjekovnog i/ili steampunk okruženja, kakvo sam otprilike očekivala da ću vidjeti i u Londonu u ovoj priči. No, London u ovoj priči najnormalniji je suvremeni London, spojen s magijom, mistikom i mitologijom, a taj se spoj magičnog, modernog i urbanog - po mom mišljenju - pokazao baš uspješnim.

Roman počinje kao klasična detektivska priča, osim što je niz zločina koji je ovdje prezentiran izrazito neklasičan. Naime, kako da policija riješi niz zločina u kojima naizgled nasumični incidenti prerastu u ubojstva, u kojima žrtvama otpadaju lica, a jedini svjedoci su odavno mrtvi? Tako da u njihovo rješavanje uključi poseban odred za magične istrage, koji se sastoji od ukupno dvije osobe, za kojeg se svi prave da ne postoji i kojeg ostatak policije smatra, pa, u najmanju ruku smiješnim.

Iako obiluje komičnim situacijama i crnim humorom, ovu priču nikako ne bih nazvala smiješnom (u onom pogrdnom smislu), već jako zabavnom, karizmatičnom, zanimljivom i - dakako - magičnom! Ona je također i svojevrsna oda Londonu, čije ulice, građevine i - jasno - rijeke, istražujemo zajedno s glavnim likom, policajcem Peterom Grantom, učeći o samom gradu iz pozicije njegovog dugogodišnjeg stanovnika, koji sve njegove dijelove, čak i one skrivene, vrlo dobro poznaje. (Mogao bi nas, možda, u razgledavanje ponekad odvesti uz mrvicu manje bezglavog jurcanja okolo, ali, ok, nećemo mu to uzeti za zlo. :))

Rijeke Londona ovdje i jesu i nisu ono što mislite - pozadinska priča koja teče iza istrage zločina u ovom romanu jako je zanimljiva, mitološki potkrijepljena i vrlo dobro razrađena. A i skroz je fora, moram priznati.

Peter je jako simpatičan, na sebi svojstven način, baš kao i ostali likovi (bilo živi, bilo mrtvi, ljudski ili neljudski) koje ovdje susrećemo, a ono čime se on ovdje tek počinje baviti nešto je čemu u ovom romanu i mi sami, u ulozi čitatelja, se tek spremamo zagrepsti po površini. Bit će jako zanimljivo čitati o svemu što Petera još čeka u tajnovitom policijskom odjelu koji se bavi magijom i magičnim poslovima, kao i doznati još (i još! i još!) o tom odjelu, magičnom podzemlju Londona i svim skrivenim bićima koji u tom gradu obitavaju. Da, baš se veselim nastavcima. :) 

_________________________________________

Kako do knjige: https://fokusnahit.com/proizvod/rijeke-londona/

U SJENI MASLINE, Lucinda Riley

Izdavač: Egmont, 2022.

[eng. The Olive Tree]

Prijevod: Romana Čačija

Za moju prvu knjigu Lucinde Riley odabrala sam upravo knjigu koja se razlikuje od njoj uobičajenih knjiga, knjigu bez povijesne fikcije i priča koje se protežu kroz više desetljeća. Ova se knjiga uglavnom vrti oko jednog ljeta, jedne obitelji i obiteljskih tajni koje kao da su izvirile iz meksičkih sapunica, no unatoč tome, mislim da me ova knjiga ipak dobro upoznala s načinom na koji Lucinda piše, a koji mi se zbilja svidio.

2006. godine Alex, tada dječak, proveo je ljeto sa svojom obitelji i nekolicinom obiteljskih prijatelja na Cipru, u Pandori - imanju koje je njegova majka naslijedila od svog ujaka, a za koje su ju vezale lijepe uspomene na neka davno prošla ljeta, kada je i sama bila djevojčica. Deset godina kasnije, Alex se prisjeća tog ljeta, svih uspomena, ali i tajni koje su to ljeto izašle na vidjelo i zauvijek obilježile i njega i sve koji su to ljeto proveli u Pandori.

Pandora je u ovom romanu - baš poput božanske joj imenjakinje - ljudima koji su u njoj gostovali otvorila kutiju tajni iz prošlosti, tajni koje su značajno utjecale na sve, obilježile cijelo ljeto i uzdrmale obiteljske i prijateljske odnose koji su se do tada činili čvrstima poput stijene. No, baš kao što je to bio slučaj s Pandorinom kutijom iz grčke mitologije, i ova je Pandora, nakon što je sve iz nje izašlo na vidjelo, za kraj ostavila nadu da se stvari mogu popraviti i odnosi ponovno izgraditi. Koliko je to već bilo moguće, barem.

Priča o Pandori priča je o jednoj obitelji, odnosima koji unutar te obitelji vladaju te svemu onome i dobrom i lošem što uz to ide. I da, način na koji obiteljske tajne ovdje izađu na vidjelo, kao i to o kakvim se tajnama radi, pomalo jest u stilu sapunica, ali Lucinda Riley nekako je uspjela iz te sapunice izvući samo one najbolje mjehuriće, a one ostale pustiti da puknu i odlepršaju dalje.

Kad smo već kod strašnih obiteljskih tajni, moram priznati da meni osobno tajne o kojima je ovdje riječ nisu bile baš tako strašne kako su ih doživjeli pojedini likovi u ovoj priči, i da Alexova majka definitivno nije zaslužila tretman kakav je od svoje obitelji dobila nakon što im je te tajne priznala, uzimajući u obzir da se sve dogodilo jako davno, prije no što je itko od aktera u ovoj priči u tu priču uopće bio uključen. Ali, dobro, ljudi često reagiraju na nepromišljene i nepredvidive načine, pa je tako bilo i ovdje. Srećom, način na koji se priča dalje odvila nadoknadio je taj početni nedostatak razumijevanja i zapravo mi se svidjelo kako je sve završilo.

Ono što mi se posebno svidjelo su i opisi Pandore i samog Cipra, zbog kojih sam imala doživljaj baš kao da sam i sama ondje na odmoru. Imanje i sve oko njega zvuči predivno, baš zove na odmor i odmak od svega. Divno.

U ovoj Pandorinoj kutiji skriva se jedna zanimljiva obiteljska priča, priča o jednom lijepom ljetu, o obitelji, prijateljstvu i važnosti njegovanja odnosa s ljudima koji su nam važni i do kojih nam je stalo. To je, isto tako, priča o životu i njegovim prekretnicama te onome kako tajne iz prošlosti mogu itekako utjecati na nečiju budućnost i sve promijeniti. Da, ima ovdje pokoji mjehurić sapunice, ali način na koji je pisana i likovi kojima je ispunjena priču ipak drže bistrom i pitkom za čitanje. A prelijepo opisano mjesto radnje samo je po sebi razlog da otputujete na Cipar - barem unutar ovih korica, ako već nikako drugačije. 

_______________________________________

Kako do knjige: https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/knjige/knjizevnost/ljubavni-erotski/u-sjeni-masline

PROGNANICE, Christina Baker Kline

Izdavač: Mozaik knjiga, 2022.

[eng. The Exiles]

Prijevod: Tomislav Žilić  

Christina Baker Kline majstorica je u oslikavanju i rasvjetljavanju onih slabije osvijetljenih i pomalo skrivenih dijelova šire, poznate nam, povijesti. Napravila je to već s 'Vlakom siročadi', i to jako dobro, a sada je isto ponovila i s 'Prognanicama'.

Roman nas vodi u 19. stoljeće, na prekomorsko putovanje kojim su žene osuđene za raznorazne zločine stizale na odrađivanje svoje kazne, koja se obično sastojala od podužeg niza godina progonstva u kažnjeničkim kolonijama Australije. Ovom konkretnom brodu kojim ćemo, kao čitatelji, zaploviti, odredište je otok Tasmanija, odnosno predio tada nazivan Van Diemenovom zemljom.

Među brojnim ženama koje su se, zbog nesretnih okolnosti, našle na ovom putu u progonstvo, su Evangeline i Hazel, obje osuđene zbog tričarija. Dvije žene, iako posve različite, tijekom mukotrpnog putovanja i neprestanog zlostavljanja od strane mornara, također kažnjenika, zbližit će se i postati istinske prijateljice, a čak i kada ih sudbina kasnije razdvoji, njihovi životi ostat će isprepleteni.

U međuvremenu, u Van Diemenovoj zemlji, upoznajemo i Mathinnu, Aboridžinku koja se također nađe u progonstvu, kada ju žena guvernera poželi za svoj najnoviji projekt i dodatak svojoj zbirci neobičnih stvari. A stvar je upravo ono kako se prema Mathinni doseljenici ponašaju, govoreći o njoj kao o predmetu iako stoji ravno ispred njih, čudeći se njenoj ljudskosti i manirima i buljeći u nju kao u neku začudnu cirkusku atrakciju.

Iako isprva pričane kao zasebne priče, priče sve tri spomenute žene postupno će se povezati u jednu - fascinantnu priču o snažnim ženama u nepravednom i surovom svijetu, koji ih na svakom koraku pokušava zagušiti i slomiti.

Povijest progonstava osuđenika u Australiju svima nam je bar donekle poznata, ali malo sam toga znala o konkretnim uvjetima u kojima su kažnjenici, pogotovo žene, bili otpremani u taj novi svijet, što ih je ondje dočekalo i u kakvim su uvjetima bili prisiljeni ondje (pre)živjeti. CBK je to ovdje divno ispričala i prikazala, sa svim ružnim i surovim detaljima. Isto vrijedi i za ponašanje doseljenika prema autohtonom stanovništvu, koje su uglavnom iskorištavali za zabavu i ugnjetavali ih kako i kada im se htjelo, pokušavajući ih pretvoriti u nešto što nisu i modelirati ih prema svojim rigidnim uvjerenjima.

Unatoč ozbiljnosti i surovosti priče o progonstvu triju žena, ovaj roman ipak cijelo vrijeme održava onaj plamen nade za kakav-takav dobar kraj. A ispod svih nedaća i groznih situacija kroz koje su tri žene morale neprestano prolaziti, tu je snaga ženskog prijateljstva, odanost i međusobna briga, koju nitko i ništa ne uspijeva uništiti. Svaka je od ove tri žene snažna na svoj način i svaka daje sve od sebe da preživi i opstane. To se najbolje vidi na Hazel, koju najkasnije upoznamo i koja se isprva čini najslabijom, ali čija vatra, prkos i želja za preživljavanjem na kraju gore najjače.

Zanimljiv roman o skrivenom dijelu sumorne povijesti kolonizacije, kojega je CBK iscrpno istražila i detaljno prenijela u likove triju fantastičnih žena. Životi ovih triju žena neko vrijeme idu istim putem, a kasnije se razilaze (ne nužno tim redoslijedom), no svaka od njih svoj put mora proći na svoj način i stići do njegovog kraja, kakav god on bio. Taj kraj CBK ostavlja pomalo otvorenim, pogotovo u Mathinninom slučaju, ostavljajući prostora čitatelju da daljnju sudbinu njenih likova zamisli na svoj način. 

______________________________________

 Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/prognanice/

KĆI DUBINA, Rick Riordan

Izdavač: Profil, 2022. 

[eng. Daughter of the Deep]

Prijevod: Ivana Brozić 

Inspiriran romanom '20.000 milja pod morem', ovaj je roman odgovor na pitanje što bi bilo da je kapetan Nemo imao nasljednike, i da se njegova ostavština, ispunjena svim onim izumima koji su bili daleko ispred svoga vremena, sačuvala za nove generacije.

Utjelovljenje tog odgovora je Ana Dakkar, Nemova praprapraunuka, koja, još nesvjesna svojeg podrijetla, biva iznenada uvučena u žestok sukob za otkrivanje dugo čuvane tajne kapetana Nema, u kojem njeni protivnici ne prezaju ni pred čim kako bi se te tajne domogli.

U nemilosrdnoj i pogibeljnoj avanturi, koja će ih odvesti daleko preko mora i kroz tajanstvene morske dubine, Ana i nekolicina njenih prijatelja morat će uprijeti sve svoje snage kako bi pobjegli neprijateljima i sačuvali vrijednu Nemovu ostavštinu da ne upadne u pogrešne ruke.

Rick Riordan odavno me osvojio serijalom o Percyu Jacksonu, inspiraciju za kojeg je također djelomice povukao iz priča o kapetanu Nemu, a kako mi je i sam Jules Verne jedan od najdražih autora, spoj ova dva svijeta već mi je i u ideji zvučao kao jedna fantastična avantura. A upravo to i jest.

Prepun akcije i avantura, ovaj roman ne miruje niti na jednoj stranici. Bilo ploveći njegovom površinom, bilo suludom brzinom roneći njegovim dubinama, more u koje čitatelj ovdje zaranja ne presušuje događajima, koji se samo nižu jedan za drugim, svaki pogibeljniji - i s više zapanjujućih otkrića - od prethodnog.

Ideja potomaka kapetana Nema i proširenje te kultne Verneove priče pun je pogodak, i jako je dobro razrađena. A osim fantastičnih izuma, ludih jurnjava i pogibeljnih misija, u centru su ove priče prijateljstvo, obitelj i sve ono što smo spremni napraviti kako bi spasili ljude koje volimo.

Želite li još jednom krenuti putevima najpoznatije književne podmornice, i doznati što se s njom dogodilo otkako je kapetan Nemo završio onako kako je završio na kraju Verneovog romana, te otkriti još koju njenu tajnu i putovati neistraženim morskim dubinama, samo uskočite među korice ove knjige. U ronilačkoj opremi ili bez, svejedno je. ;) 

_______________________________________

Kako do knjige: https://www.profil.hr/proizvod/kci-dubina/

OTOK MORSKIH ŽENA, Lisa See

Izdavač: Stilus, 2022.

[eng. The island of sea women]

Prijevod: Dražen Čulić 

Posebna ljepota koja leži u knjigama je kada čitajući ih otkriješ nešto posve ti nepoznato, i počneš upijati svo moguće znanje o tome. Tako je meni bilo sa ženama haenyeo s otoka Jejua.

Prateći žene s ovog korejskog otoka, od 1930.-ih pa sve do 2008., priča o ovim snažnim ženama hraniteljicama obitelji daje nam jedinstven pogled na matrijarhalno društvo fantastičnih žena, iskusnih i vještih roniteljica, čija svakodnevna borba za opstanak obitelji postaje sve teža usred okolnosti 2. svjetskog rata, Korejskog rata i pratećih izgreda koji su zadesili Koreju u tim teškim desetljećima. Izgred je službeni naziv, ali ono što se dogodilo - masovna ubojstva i uništenja čitavih sela - bilo je puno strašnije i surovije no što taj naziv daje naslutiti.

Sama priča prati dvije prijateljice, Young-sook i Mi-ju, čije prijateljstvo će proći kroz sve kušnje zajedničkog ulaska u zajednicu haenyeo, dok će im se, kroz godine koje slijede, putevi preplitati i razdvajati, kako će ih život, sukobi, rat i druge teškoće vući na različite strane.

Fascinirala me povijest haenyeo, žena o kojima prije ovog romana nisam znala ama baš ništa. Fascinantno je bilo čitati o iznimnoj spretnosti, hrabrosti i posebnosti ove ženske zajednice, njihovoj kulturi i običajima, i vječnoj borbi za sebe i svoj glas, čak i u matrijarhalnom društvu kakvo je bilo njihovo. Haenyeo s otoka Jejuja izvor su inspiracije i divljenja, njihovu priču definitivno nikada neću zaboraviti, a biti snažna i neovisna poput jedne od njih nešto je čemu mogu težiti i čime se uvijek mogu inspirirati.

"Ako osam puta padneš, ustani devet puta. Meni se čini da se ta poslovica manje odnosi na mrtve koji pokazuju put budućim naraštajima, više na žene s Jejua. Patimo i patimo i patimo, ali stalno ustajemo. Nastavljamo živjeti. Ne bi bila ovdje da nisi bila hrabra. A sada moraš nastaviti biti hrabra."

Romani povijesne fikcije posebni su i po tome što, iako su nam većinom povijesni događaji o kojima pišu barem ugrubo poznati, tek čitajući pobliže o njima shvatimo sve ono što su ti događaji predstavljali za ljude koji su u njima sudjelovali i ljude koje su ti događaji, na ovaj ili onaj način, dotakli. Sva surovost rata i političkih sukoba, sva besmislenost oduzimanja ljudskih života i patnja koja potom ostane... Lisa See oslikala je pravu sliku života u okupaciji, svijeta u kojem se okupatori izmjenjuju, ali se mijenja malo toga drugog.

Strah, siromaštvo i teški životni uvjeti haenyeo i njihovih obitelji u ovoj se priči sudaraju s ljepotom onoga što haenyeo jesu i što rade, s vezama koje jedne s drugima stvaraju i svega što čine za svoje zajednice. Način na koji se ove žene nose s nedaćama, tragedijama, opasnostima i svime čime ih život zadesi - kako ispod, tako i iznad površine mora - posve zadivljuje, njihova sposobnost da čak i iz najburnijeg mora uvijek i ponovno isplivaju i guraju naprijed, na svojim leđima noseći svoje obitelji i čitave zajednice.

Superjunakinje koje pronalazimo u stripovima i na televiziji su super, ali treba nam više priča o stvarnim superjunakinjama, sjajnim ženama koje su ostavile svoj trag u povijesti, čije nasljeđe treba njegovati i čijim pričama treba nadahnuti nove generacije. Baš poput priče o haenyeo. Velika preporuka! 

______________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/otok-morskih-zena/

LEIDINA PREOBRAZBA, Michelle Grierson

Izdavač: Vorto Palabra, 2022.

[eng. Becoming Leidah]

Prijevod: Selma Muftić Pustički 

Jedna od knjiga koje sam ove godine odabrala za čitanje na moru slojevita je priča ispunjena mitologijom i magijom.

Naslovna Leidah ime je neobične djevojčice koja je rođena s modrom kožom i plivaćom kožicom među prstima. Leidah odrasta u malom bogobojaznom norveškom selu, koje se toliko trudi biti pravovjerno da sumnjičavo promatra sve i svakoga iole drugačijeg od običnog. A Leidah je, unatoč svom očevom trudu da ju takvom prikaže, sve samo ne obična.

Leidin otac Pieter Leidinu je majku Maevu pronašao neposredno nakon brodoloma, i onako kako on to vidi, njih su dvoje jedno drugo spasili i zaljubili se. Istina je, ipak, ponešto drugačija, a seže duboko u norvešku mitologiju, među stare bogove, sudbinu, pa i samo tkanje vremena.

Ispričana kroz vremenske skokove podijeljene na ono 'što jest' i ono 'što bješe', priča o Leidi govori nam ne samo o njenoj preobrazbi iz modre djevojčice u ono što je oduvijek trebala postati, već i o preobrazbi mirnog bogobojaznog čovjeka u svojevrsnog tamničara vlastite žene i kćeri, koliko god on sebi vlastite postupke opravdavao ljubavlju; preobrazbi jednog neuhvatljivog magičnog ženskog bića u majku koja čini sve kako bi zaštitila kćer; te preobrazbi čitavog sela iz 'krivovjernog' u uskogrudno, bogobojazno i 'pravovjerno' mjesto, u kojem drugačiji završe na vješalima samo zato što se nekome ne sviđa to što su drugačiji.

Baš poput samog mora, ova je priča također duboka i puna mijena, njeni valovi teku kroz vrijeme, čineći ga nestalnim i nelinearnim, a ono magijsko i ono realistično prelijeva se jedno iz drugog i obrnuto u beskrajnim vrtlozima. Jezik je priče također takav, pričajući ju baš onako kako joj pristaje. U nekim bih pričama na količinu aorista koja je ovdje prisutna razdraženo uzdahnula, no ovdje se baš dobro uklapa.

Kako je ova priča utemeljena, između ostalog, na norveškoj mitologiji, tako norveških riječi i izraza u njoj ima poprilično. Voljela bih da su te riječi i izrazi prevedeni u fusnotama, pa da ne budu samo hrpa slova preko kojih se preleti, već da imaju i značenje (za koje ne moram prekidati čitanje da bih ga proguglala). Igrom slučaja, tu mi je u pomoć uskočio Duolingo. Naime, par godina učim švedski i danski putem te aplikacije, koji su dosta slični jedan drugom - a, kako je ispalo, i norveškom - zbog čega sam gotovo sve uspjela razumjeti. Pa, hvala Duolingu! :)

Leidina priča i preobrazba jako mi se svidjela, bilo ju je baš lijepo čitati. Neke sam likove, poput Pietera, mrzila, nekima se divila, neke prepoznala, neke upoznala. Poput svih priča magijskog realizma, i ova je ostala pomalo otvorena, nejasna na rubovima. No snažna je to priča, sa snažnim ženama u centru, koje uspiju postati ono što su oduvijek trebale biti i osloboditi se unatoč svijetu koji ih se svim silama trudi sputati. Neobična priča o neobičnoj djevojčici - za neobične, magične čitalačke trenutke.

______________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/leidina-preobrazba/451522

NE LAŽI MI, Willow Rose

Izdavač: Stilus, 2021.

1. knjiga o Evi Rae Thomas 

[eng. Don't lie to me]

Prijevod: Ivana Kolovrat

Na vrhu naslovnice izdanja ovog romana na engleskom stoji naznaka: "the beach read of the summer". I sad kad razmišljam o tome, to je baš ono što ovaj roman jest - savršeno plažno štivo.

Prvi roman u nizu s Evom Rae Thomas u glavnoj ulozi bavi se slučajem serijskih otmica i ubojstava djece u surferskom gradiću Cocoa Beach. Eva Rae bivša je FBI-eva profilerka, koja se nakon otkaza na poslu i rastave od supruga vraća u svoj rodni grad, kako bi ondje nastavila sa životom i bavila se pisanjem i brigom za svoje troje djece. To čini taman u trenutku u kojem je čitav gradić duboko uznemiren nedavnom otmicom djevojčice, čije tijelo uskoro iskrsne ostavljeno u uličici. Htjela-ne htjela, a budući da je i sama majka, Eva Rae biva uvučena u ovaj slučaj, koji uskoro postane puno zlokobniji i jeziviji no što se isprva činilo. A kako se sve odvija u gradu u kojem je odrasla, Eva Rae ne može pobjeći ni osobnoj povezanosti, kako sa slučajem, tako i sa samim gradićem i njegovim stanovnicima.

Kako su serijska ubojstva djece idealno plažno štivo, pitate se? Pa... Iako je sam slučaj jeziv i mračan, ovo nije onaj tip trilera u kojem je i čitava atmosfera takva. Poglavlja su jako kratka i radnja se odvija jako brzo, tako da se ovaj roman jako brzo i čita - savršen je za pauze između kupanja. Iako zanimljiva, radnji nedostaje malo dubine, onakve na kakvu smo navikli kod mračnih psiholoških trilera, a iako je sam slučaj prilično mračan, nemate baš taj neki dojam užasa dok čitate. Možda je baš do te brzine radnje, koja je više nalik policijskoj potjeri no sporoj i temeljitoj istrazi, ali meni je tako koncipirana priča baš izvrsno pasala za čitanje na plaži. Pročitala sam je brzinom munje.

Sviđa mi se način na koji je prikazana Eva Rae, kao samohrana majka koja se bori sa svakodnevnom brigom oko djece koju je do sada većinom obavljao njen suprug, a sada je sve palo samo na nju; i kao žena kojoj je teško, uz koliki god trud, odvratiti misli od posla kojem je posvetila cijeli svoj dotadašnji život. Iako njeni uvidi u istragu tu istragu usmjere na pravi put, sama je istraga i cijela ta policijska procedura koja je ovdje opisana, odrađena pomalo amaterski. Očekivala bih da Eva Rae, kao FBI-eva profilerka, baš kao i policijski istražitelji koji rade na slučaju, nekako brže pohvataju sve konce i s malo više opreza ulaze u određene akcije. No, manjkavosti u načinu odvijanja radnje nadoknađuje njena napetost i užurbanost, kao i zanimljivost samog slučaja, a tu su i neki dodatni obrati koji u kritičnom trenutku sve izokrenu.

Smješten u obalni gradić idiličnog imena Cocoa Beach, mjestašce opisano i kao surferski raj, stvorit će dojam da, čak i ako niste na plaži, s ovim romanom bit će kao da jeste. Par poglavlja svako malo, u odmorima između ljetnih aktivnosti, da vam istovremeno pruži i odmor i još malo adrenalina... The beach read of the summer, indeed. :) 

_______________________________________

Kako do knjige: https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/knjige/knjizevnost/misterije-trileri/ne-lazi-mi