Izdavač: Mozaik knjiga, 2014.
[eng. The Lady Elizabeth]
[eng. The Lady Elizabeth]
Engleska kraljica Elizabeta I glavni je lik mnoštva romana i o njenom su životu ispisane na tisuće stranica, što biografskih, što fikcijskih. Kod tako velike ponude knjiga napisanih o njoj i njenom životu teško je naići na neku koja baca neko novo svjetlo na već poznatu nam Elizabetinu priču. I sama sam pročitala već podosta knjiga o Elizabeti i smatram je fascinantnom povijesnom ličnošću. No, ono što sam dosada imala prilike o njoj čitati, odnosi se većinom na njenu odraslu dob i razdoblje njene vladavine. Stoga me obradovalo što ova knjiga Alison Weir priča o jednom drugom razdoblju Elizabetina života - njenom djetinjstvu, odrastanju i putu prema engleskom tronu.
Priča počinje u ranom Elizabetinom djetinjstvu, godine 1536., u trenutku kada je kralj Henrik VIII odlučio svoj brak s Anne Boleyn proglasiti nevažećim, i samim time Elizabetu označiti kao nezakonitu kći. Elizabeti su tada tek 3 godine, ali već shvaća da se u njezinom životu nešto značajno promijenilo, jer uočava da su je odjednom prestali oslovljavati 'kraljevnom', a počeli joj se obraćati s 'gospo'. Već je tada očito da je Elizabeta iznimno inteligentno i napredno dijete, koje će kasnije izrasti u znamenitu kraljicu.
Iako odrasta u svoj raskoši koja je na raspolaganju kraljevoj kćeri, Elizabeta već zarana primjećuje koliko je njen položaj zapravo nestabilan i promjenjiv. Iako se divi svom ocu, zna da o njegovom raspoloženju prema njoj i njegovim odlukama ovisi njen život, i da svakog trenutka može iz kruga njegovih najprisnijih ljudi pasti u nemilost, i obratno. K tome, teško joj je ne moći ništa pitati o, niti spominjati svoju majku, kraljicu Anne, čiji gubitak svakodnevno osjeća, i o čijem životu žarko želi doznati što je moguće više.
Uvidjevši kakva sudbina, zbog nekog oblika ljubavi kojoj su poklekle, a koja im nije bila više dozvoljena nakon udaje za kralja, zadesi svaku njenu novu maćehu, Elizabeta čvrsto odlučuje da se nikada neće udati i da nikada neće svoj život dovesti u opasnost radi nekog muškarca. Iako je naumila u svojoj odluci ostati čvrsta, njene mladenačke godine i osjećaji koje je nemoguće uvijek držati pod kontrolom, ipak će je dovesti u napast - a zamalo ju i odvesti u propast...
Ova je knjiga jedan veoma opširan i vrlo zanimljiv povijesni roman o Elizabeti I, koji započinje u njenom djetinjstvu, a završava njenim usponom na tron. Kod povijesnih romana uvijek postoji problem unaprijed nam znanog kraja. Ponekad je teško pronaći neku nepredvidivu situaciju u romanu za koji već znaš kako završava, i u kojem su ti poznate brojne činjenice i način na koji su se pojedini događaji opisani u njemu odvili. Alison Weir tom je problemu uspjela doskočiti upravo odabirom razdoblja Elizabetinog života o kojem će pisati, jer, iako je njena vladavina i njen život kao kraljice dobro dokumentiran i o njemu možemo saznati gotovo sve detalje iz brojnih povijesnih izvora, Elizabetine rane godine još su nam uvijek uglavnom nepoznanica.
Ono što je o Elizabetinim ranim godinama poznato, Weir s velikom točnošću prati, ali u sve one 'rupe' u pojedinim razdobljima Elizabetinog života o kojima postoje samo nagađanja Weir je ugradila svoju fikciju - svoj način gledanja na ono što se možda u tom razdoblju dogodilo. Ti događaji, iako fikcijski, svejedno su mogući, a, budući da ne postoji način da saznamo što se tada stvarno događalo s Elizabetom, možda i točni. Oni također doprinose očuvanju napetosti tijekom cijelog romana, jer, s obzirom da njihov ishod ne znamo, zajedno s Elizabetom strepimo i nestrpljivo iščekujemo što će dalje dogoditi. Weir je to izvela toliko majstorski, da, bez obzira na to što ZNAMO da će Elizabeta na kraju postati kraljica, svejedno si ne možemo pomoći da ne 'grizemo nokte' sve do trenutka u kojem se to konačno dogodi.
Kako i inače volim povijesne romane, pa i one s primjesom fikcije, uživala sam čitajući i ovaj. Svi likovi su sjajno karakterizirani, a opisi pred-elizabetinske Engleske, posebno dvorova u kojima se priča odvija, užitak su za čitanje sam za sebe. Jedina je "mana" ovog romana to što mi je on otkrio jedno dosada nepoznato mi lice kraljice Elizabete, kojoj se inače divim, a to je lice tašte i razmažene djevojčice, nesmotrene i lakomislene mlade djevojke i zaljubljene tinejdžerice. S druge strane, utješno je znati i da je jedna tako osobita i snažna povijesna ličnost, neustrašiva i nepokolebljiva, jednom isto tako bila i zbunjena, i neodlučna, i sklona greškama i ishitrenim postupcima kao i mi 'obični smrtnici'.
Priča počinje u ranom Elizabetinom djetinjstvu, godine 1536., u trenutku kada je kralj Henrik VIII odlučio svoj brak s Anne Boleyn proglasiti nevažećim, i samim time Elizabetu označiti kao nezakonitu kći. Elizabeti su tada tek 3 godine, ali već shvaća da se u njezinom životu nešto značajno promijenilo, jer uočava da su je odjednom prestali oslovljavati 'kraljevnom', a počeli joj se obraćati s 'gospo'. Već je tada očito da je Elizabeta iznimno inteligentno i napredno dijete, koje će kasnije izrasti u znamenitu kraljicu.
Iako odrasta u svoj raskoši koja je na raspolaganju kraljevoj kćeri, Elizabeta već zarana primjećuje koliko je njen položaj zapravo nestabilan i promjenjiv. Iako se divi svom ocu, zna da o njegovom raspoloženju prema njoj i njegovim odlukama ovisi njen život, i da svakog trenutka može iz kruga njegovih najprisnijih ljudi pasti u nemilost, i obratno. K tome, teško joj je ne moći ništa pitati o, niti spominjati svoju majku, kraljicu Anne, čiji gubitak svakodnevno osjeća, i o čijem životu žarko želi doznati što je moguće više.
Uvidjevši kakva sudbina, zbog nekog oblika ljubavi kojoj su poklekle, a koja im nije bila više dozvoljena nakon udaje za kralja, zadesi svaku njenu novu maćehu, Elizabeta čvrsto odlučuje da se nikada neće udati i da nikada neće svoj život dovesti u opasnost radi nekog muškarca. Iako je naumila u svojoj odluci ostati čvrsta, njene mladenačke godine i osjećaji koje je nemoguće uvijek držati pod kontrolom, ipak će je dovesti u napast - a zamalo ju i odvesti u propast...
Ova je knjiga jedan veoma opširan i vrlo zanimljiv povijesni roman o Elizabeti I, koji započinje u njenom djetinjstvu, a završava njenim usponom na tron. Kod povijesnih romana uvijek postoji problem unaprijed nam znanog kraja. Ponekad je teško pronaći neku nepredvidivu situaciju u romanu za koji već znaš kako završava, i u kojem su ti poznate brojne činjenice i način na koji su se pojedini događaji opisani u njemu odvili. Alison Weir tom je problemu uspjela doskočiti upravo odabirom razdoblja Elizabetinog života o kojem će pisati, jer, iako je njena vladavina i njen život kao kraljice dobro dokumentiran i o njemu možemo saznati gotovo sve detalje iz brojnih povijesnih izvora, Elizabetine rane godine još su nam uvijek uglavnom nepoznanica.
Ono što je o Elizabetinim ranim godinama poznato, Weir s velikom točnošću prati, ali u sve one 'rupe' u pojedinim razdobljima Elizabetinog života o kojima postoje samo nagađanja Weir je ugradila svoju fikciju - svoj način gledanja na ono što se možda u tom razdoblju dogodilo. Ti događaji, iako fikcijski, svejedno su mogući, a, budući da ne postoji način da saznamo što se tada stvarno događalo s Elizabetom, možda i točni. Oni također doprinose očuvanju napetosti tijekom cijelog romana, jer, s obzirom da njihov ishod ne znamo, zajedno s Elizabetom strepimo i nestrpljivo iščekujemo što će dalje dogoditi. Weir je to izvela toliko majstorski, da, bez obzira na to što ZNAMO da će Elizabeta na kraju postati kraljica, svejedno si ne možemo pomoći da ne 'grizemo nokte' sve do trenutka u kojem se to konačno dogodi.
Kako i inače volim povijesne romane, pa i one s primjesom fikcije, uživala sam čitajući i ovaj. Svi likovi su sjajno karakterizirani, a opisi pred-elizabetinske Engleske, posebno dvorova u kojima se priča odvija, užitak su za čitanje sam za sebe. Jedina je "mana" ovog romana to što mi je on otkrio jedno dosada nepoznato mi lice kraljice Elizabete, kojoj se inače divim, a to je lice tašte i razmažene djevojčice, nesmotrene i lakomislene mlade djevojke i zaljubljene tinejdžerice. S druge strane, utješno je znati i da je jedna tako osobita i snažna povijesna ličnost, neustrašiva i nepokolebljiva, jednom isto tako bila i zbunjena, i neodlučna, i sklona greškama i ishitrenim postupcima kao i mi 'obični smrtnici'.
Neki kasniji Elizabetini postupci, kada je već postala kraljica, u ovoj priči dobivaju svoje temelje ili nude objašnjenja, a s obzirom da se ti temelji uglavnom baziraju na Weirinoj fikciji, nama preostaje da odlučimo slažemo li se s njenim viđenjem Elizabetine mladosti ili ih zamišljamo nekako drugačije.
