Izdavač: Profil, 2014.
[eng. The lowland]
Ovaj roman počinje kao priča o dva brata, Subhashu i Udayanu, koji
odrastaju u Calcutti, u Indiji, u 1960.-ima. i '70-ima. Subhash, iako
stariji, puno je mirniji i puno više plah od svog neustrašivog i
hrabrijeg brata. Dvojica dječaka odrastaju u igri i nestašlucima,
zajedno se školuju i skupa uče, te kasnije zajedno studiraju, iako ih
različiti interesi tada već vode prema drugačijim studijima.
Već u
tinejdžerskim godinama Udayan se počinje zanimati za naksalitski pokret
koji se pojavio krajem 60-ih godina u Indiji, a koji objedinjuje
različite tamošnje komunističke gerilske skupine. Zaveden idejom
revolucije kojom bi trebali postići bolji život za sve stanovnike
njegove zemlje, Udayan počinje aktivno sudjelovati u naksalitskom
pokretu, zbog čega naposlijetku i strada, kada ga pripadnici paravojne
policije strijeljaju zbog ubojstva jednog policajca.
U trenutku
bratove pogibije, Subhash se nalazi u SAD-u, na studiju, te se sada prvi
puta vraća kući otkako je otišao. Nakon povratka, otkriva da je
Udayanova smrt sve promijenila i u neotklonjivoj boli ostavila njihove
roditelje i Udayanovu mladu suprugu, Gauri, sada udovicu, koja je još k
tome trudna s Udayanovim djetetom. Pokušavajući joj pomoći i spasiti ju
od netrpeljivosti koju prema njoj osjećaju njegovi roditelji, koji se
nikada nisu pomirili s Udayanovim izborom supruge, Subhash predlaže
Gauri da pođe s njim u SAD i tamo započne novi život. No, iako možeš
promijeniti okolinu i udaljiti se od izvora boli koja nikada ne popušta,
neki su gubici jednostavno preveliki da ih se ikada premosti, ma koliko
kolometara prešli i ma koliko puta pokušali početi iznova.
Iako
počinje kao priča o dva brata, ovaj je roman u biti priča o gubitku.
Udayanova je smrt centralni događaj koji je obilježio živote svih likova
koji se u ovoj priči pojavljuju i utjecao na njih tolikom silinom da se
posljedice tog događaja osjećaju i kroz čak 3 generacije jedne
obitelji. Njegova smrt i gubitak koji njegova obitelj nakon toga osjeća
toliko je izražen, da se taj gubitak gotovo može doživjeti kao zasebnog
lika u knjizi.
Roman ima 8 dijelova i u njima naizmjence pratimo
živote svih likova koje je pogodila Udayanova smrt: njegovu suprugu,
roditelje, brata i kći, povremeno skačući unatrag u prošlost, u kojoj se
javljaju i dijelovi priče ispričani iz Udayanove perspektive.
U
prvom su planu radnje, dakako, Gauri i Subhash, dvoje ljudi najbliskijih
Udayanu, koji se s njegovim gubitkom različito nose: Subhash pokušava
pokrpati krajeve života koji je Udayan svojom smrću razbio na komadiće i
omogućiti nekakav bolji život njegovoj udovici i kćeri; dok se Gauri
teško nosi s gubitkom Udayana, sve se više osamljuje i udaljava od
svijeta oko sebe, nesposobna išta osjećati, čak ni prema vlastitoj
kćeri. Gubitak Udayana nepovratno utječe i na Udayanove i Subhasheve
roditelje, pogotovo njihovu majku, koja polako gubi vezu sa stvarnošću i
utočište nalazi u zakucima svog uma u kojima su Subhash i Udayan još
dječaci, sigurni i sretni u dječjoj naivnosti. Gaurinu i Udayanovu kći,
Belu, koja oca nikada nije ni upoznala, njegov će gubitak, prenesen
preko majke, znatno obilježiti i njen život odvesti u puno drugačijem
smjeru no što bi to bilo da se taj događaj nikada nije dogodio.
Gledano iz povijesnog aspekta, ovaj roman priča i o nastanku
naksalitskog pokreta u Indiji, okolnostima koje su dovele do njega i što
je na njega utjecalo, kao i o njegovom daljnjem razvoju, a iako se taj
aspekt romana nalazi u drugom planu, svejedno nam pruža mogućnost da
naučimo nešto o stanju u Indiji u to vrijeme.
Žanrovski, rekla
bih da je ovo obiteljska drama, koja precizno i u detalje oslikava
živote svakog člana jedne obitelji zasebno, odnosno njihovu tugu i
(ne)mogućnost da se nose s boli gubitka bliske osobe. Ono što me se
posebno dojmilo je način na koji nam autorica tu sliku obitelji prenosi -
obitelji koja, iako čini jedinstvenu obitelj, njeni su članovi jedni od
drugih odvojeni različitošću svoje tuge, svaki od njih gotovo potpuno u
nemogućnosti da, čak i stojeći tik jedan do drugog, uspostave međusobni
kontakt.
Unatoč temi i onome što opisuje, ova priča nije toliko
crna i tjeskobna koliko možda nagađate. Ona je u biti vrlo realistična,
vrlo 'živa', s dojmljivim opisima mjesta i situacija i maestralno
dočaranim burama u životima njenih likova. Jhumpa Lahiri autorica je
koja u svojoj vitrini s trofejima za pisanje čuva i Pulitzerovu nagradu,
a iako tog Pulitzera nije dobila za ovaj roman, nego za njenu
debitantsku knjigu 'Tumač bolesti', iz njenog se pisanja jasno vidi
zašto bi mogla, u daljnjoj karijeri, spomenutu vitrinu obogatiti još
kojim Pulitzerom.
