Izdavač: Znanje, 2014.
[eng. A street cat named Bob]
James Bowen donosi nam istinitu priču o tome kako je upoznao jednog uličnog mačka i sprijateljio se s njim, te kako mu je taj mačak pomogao da se izvuče iz svog života uličnog svirača, ovisnika i beskućnika.
Bowen je godinama preživljavao kao ulični svirač, dok se istovremeno borio s ovisnosti o drogama i neuspjelim liječenjima. Jednog dana, po povratku sa svirke, u stubištu svoje zgrade pronalazi narančastog mačka, sklupčanog na otiraču ispred nečijeg stana. Pretpostavivši da je vlasnik otirača ujedno i vlasnik mačka, James ga odluči ne dirati, iako mu se čini da je mačak u prilično lošem stanju. No, kada ga sutradan opet spazi, James uzima mačka sa sobom, daje mu nešto za pojesti i toplo mjesto za spavanje, te ga odvede veterinaru. Ujutro ga pušta van, a kasnije, kad se vrati kući, mačak je opet tamo. I tako nekako započne Jamesov suživot s mačkom, kojem daje ime Bob.
Uskoro Bob počne pratiti Jamesa na sviranja, i sjediti uz njega dok radi. Ono što James smatra prijateljskim društvom, za prolaznike postane privlačna atrakcija. S mačkom na ramenu, Jamesu neprestano prilaze ljudi, zapitkuju ga za mačka, a na svirkama se počne okupljati veći broj ljudi no što je do tada uspio okupiti za cijelo vrijeme koje svira na ulici. Zahvaljujući Bobu, Jamesu se financijska situacija počne znatno popravljati, a iz odgovornosti i odanosti prema svom novom narančastom prijatelju, James se odlučuje jednom zauvijek potpuno riješiti ovisnosti, te pronaći pravi posao i ostaviti se nepredvidivog sviranja na ulici.
Priča o Bobu topla je priča o prijateljstvu jednog čovjeka na rubu egzistencije i jednog posebnog mačka. Ispričana je iskreno i jednostavno i kao takva u stanju je dotaknuti svačije srce.
Bowen bez zadrške iznosi detalje svog života na ulici, čak i one kojih se, vjerujem, nerado prisjeća, i koji su mu možda bili najteži u životu - o tome kako je bio beskućnik, o svojoj ovisnosti o drogi i životarenju jedva preživljavajući iz dana u dan. Bob mu je pružio priliku da nešto promijeni i da si da truda da okrene svoj život u drugom smjeru, a njegova privrženost tom mačku vidljivo raste na svakoj stranici i čitajući možemo 'vidjeti' kako njihovo prijateljstvo pušta sve dublje korjene.
Ono što mi se posebno svidjelo u Bowenovoj priči je upravo taj njegov odnos prema Bobu. Od trenutka u kojem je ušao u njegov život, James Boba stavlja na prvo mjesto, brine o njemu i zbog njega mijenja svoje loše navike, oprezniji je, odgovorniji, odlučniji da si život dovede u red. Također, znate kako u većini priča u kojima se pojavljuju mačke kao likovi ljudi im neizbježno daju tanjuriće s mlijekom, iako je opće poznata stvar da mačke ne mogu probaviti laktozu iz mlijeka? James to ne čini i upoznat je s time kako treba brinuti o mačkama, što mi se također svidjelo, jer, budući da je ova knjiga postala tako popularna širom svijeta, ona ima mogućnost razbiti ta neka kriva uvjerenja o pravilnoj brizi za mačke koja se neprestano ponavljaju u brojnim knjigama, filmovima, itd.
Mislim da je poanta ove priče ta da je moguće izvući se i iz najdubljeg ponora u koji smo, zbog nekih životnih okolnosti, upali, samo nam je porebna ispružena ruka koja će nas povući da napravimo prvi korak van. Jamesu je tu ruku, ili bolje rečeno šapu, pružio Bob, na svoj neobični i neočekivani način. A ovu spomenutu poantu važno je imati na umu, pogotovo ako ikad dođemo u doticaj s nekime koga je društvo proglasilo 'izgubljenim slučajem'. Prema onome što nam ova priča može reći, nitko nije izgubljen, nekima još samo nije pružena ta posebna ruka (ili šapa) pomoći.
Premda je ovo priča o jednom uistinu 'fantastičnom' mačku, nemoguće je ne ostati zadivljen i Jamesom - njegovom hrabrosti da ispriča svoju i Bobovu priču ništa ne uljepšavajući i iznoseći činjenice o svom životu koje bi se većina nas sramila javno izreći.
Što još reći? Sviđa mi se ova priča i preporučam vam da ju pročitate. Nije to neko 'veliko djelo, ali mislim da je upravo ta njegova jednostavnost i iskrena priča ono što je uspjelo doprijeti do srca tolikog broja ljudi širom svijeta. Dajte mu priliku da to pokuša i kod vas.
[Pozira za fotku: Biba :)]
[eng. A street cat named Bob]
James Bowen donosi nam istinitu priču o tome kako je upoznao jednog uličnog mačka i sprijateljio se s njim, te kako mu je taj mačak pomogao da se izvuče iz svog života uličnog svirača, ovisnika i beskućnika.
Bowen je godinama preživljavao kao ulični svirač, dok se istovremeno borio s ovisnosti o drogama i neuspjelim liječenjima. Jednog dana, po povratku sa svirke, u stubištu svoje zgrade pronalazi narančastog mačka, sklupčanog na otiraču ispred nečijeg stana. Pretpostavivši da je vlasnik otirača ujedno i vlasnik mačka, James ga odluči ne dirati, iako mu se čini da je mačak u prilično lošem stanju. No, kada ga sutradan opet spazi, James uzima mačka sa sobom, daje mu nešto za pojesti i toplo mjesto za spavanje, te ga odvede veterinaru. Ujutro ga pušta van, a kasnije, kad se vrati kući, mačak je opet tamo. I tako nekako započne Jamesov suživot s mačkom, kojem daje ime Bob.
Uskoro Bob počne pratiti Jamesa na sviranja, i sjediti uz njega dok radi. Ono što James smatra prijateljskim društvom, za prolaznike postane privlačna atrakcija. S mačkom na ramenu, Jamesu neprestano prilaze ljudi, zapitkuju ga za mačka, a na svirkama se počne okupljati veći broj ljudi no što je do tada uspio okupiti za cijelo vrijeme koje svira na ulici. Zahvaljujući Bobu, Jamesu se financijska situacija počne znatno popravljati, a iz odgovornosti i odanosti prema svom novom narančastom prijatelju, James se odlučuje jednom zauvijek potpuno riješiti ovisnosti, te pronaći pravi posao i ostaviti se nepredvidivog sviranja na ulici.
Priča o Bobu topla je priča o prijateljstvu jednog čovjeka na rubu egzistencije i jednog posebnog mačka. Ispričana je iskreno i jednostavno i kao takva u stanju je dotaknuti svačije srce.
Bowen bez zadrške iznosi detalje svog života na ulici, čak i one kojih se, vjerujem, nerado prisjeća, i koji su mu možda bili najteži u životu - o tome kako je bio beskućnik, o svojoj ovisnosti o drogi i životarenju jedva preživljavajući iz dana u dan. Bob mu je pružio priliku da nešto promijeni i da si da truda da okrene svoj život u drugom smjeru, a njegova privrženost tom mačku vidljivo raste na svakoj stranici i čitajući možemo 'vidjeti' kako njihovo prijateljstvo pušta sve dublje korjene.
Ono što mi se posebno svidjelo u Bowenovoj priči je upravo taj njegov odnos prema Bobu. Od trenutka u kojem je ušao u njegov život, James Boba stavlja na prvo mjesto, brine o njemu i zbog njega mijenja svoje loše navike, oprezniji je, odgovorniji, odlučniji da si život dovede u red. Također, znate kako u većini priča u kojima se pojavljuju mačke kao likovi ljudi im neizbježno daju tanjuriće s mlijekom, iako je opće poznata stvar da mačke ne mogu probaviti laktozu iz mlijeka? James to ne čini i upoznat je s time kako treba brinuti o mačkama, što mi se također svidjelo, jer, budući da je ova knjiga postala tako popularna širom svijeta, ona ima mogućnost razbiti ta neka kriva uvjerenja o pravilnoj brizi za mačke koja se neprestano ponavljaju u brojnim knjigama, filmovima, itd.
Mislim da je poanta ove priče ta da je moguće izvući se i iz najdubljeg ponora u koji smo, zbog nekih životnih okolnosti, upali, samo nam je porebna ispružena ruka koja će nas povući da napravimo prvi korak van. Jamesu je tu ruku, ili bolje rečeno šapu, pružio Bob, na svoj neobični i neočekivani način. A ovu spomenutu poantu važno je imati na umu, pogotovo ako ikad dođemo u doticaj s nekime koga je društvo proglasilo 'izgubljenim slučajem'. Prema onome što nam ova priča može reći, nitko nije izgubljen, nekima još samo nije pružena ta posebna ruka (ili šapa) pomoći.
Premda je ovo priča o jednom uistinu 'fantastičnom' mačku, nemoguće je ne ostati zadivljen i Jamesom - njegovom hrabrosti da ispriča svoju i Bobovu priču ništa ne uljepšavajući i iznoseći činjenice o svom životu koje bi se većina nas sramila javno izreći.
Što još reći? Sviđa mi se ova priča i preporučam vam da ju pročitate. Nije to neko 'veliko djelo, ali mislim da je upravo ta njegova jednostavnost i iskrena priča ono što je uspjelo doprijeti do srca tolikog broja ljudi širom svijeta. Dajte mu priliku da to pokuša i kod vas.
[Pozira za fotku: Biba :)]
