Izdavač: Algoritam, 2015.
[eng. A knight of the seven kingdoms]
Psst! Moram vam otkriti jednu tajnu: Naime, iako sam se ranije već susretala s Martinom (pročitala sam, između ostalog, njegovo 'Vjetrovito utočište', roman koji je napisao s Lisom Tuttle), sa svijetom Westerosa se još nisam susrela - tj. još nisam pročitala 'Pjesmu leda i vatre'. Zašto? Nije da taj serijal ne želim čitati, već sam, budući da su razni moji prijatelji i poznanici ljubitelji serijala, koji vječno mrmore oko cliffhangera na kraju svake knjige, bila odlučila pričekati da Martin napiše i izda cijeli serijal pa da onda počnem. Svatko tko je pročitao, započeo ili samo čuo za ovaj serijal zna da je TAJ proces pak nešto što već užasno dugo traje, tako da je čekanje njegovog kraja postalo maltene uzaludno (iako, sigurna sam da će taj kraj već doći. Eventualno. Jednom.). Uglavnom, uhvativši 'Viteza', zbirku od 3 priče koje se događaju u svijetu Westerosa otprilike stoljeće prije događaja iz 'Pjesme', a za koje na koricama knjige piše da "pružaju sjajan uvod u Martinovo ostvarenje onima koji ga tek trebaju upoznati", pomislila sam kako je ova knjiga idealno mjesto za započeti putovanje u Westeros.
Vitez iz naslova je Dunk, odnosno Ser Duncan Visoki, mladić siromašnog porijekla kojeg je lutajući vitez, Ser Arlan od Penidrva, uzeo za svog štitonošu i pred smrt i samog učinio vitezom.
U prvoj priči - 'Lutajućem vitezu' - nakon Ser Arlanove smrti, Dunk odlučuje nastaviti svoj život kao lutajući vitez, te si za prvi cilj postavi 'dobivanje' imena, što mu se čini da će najlakše postići ako se prijavi za neki turnir. S tim u cilju, Dunk se zaputi u Ashford, gdje će se uskoro održati viteški turnir. Na putu, pri jednom konačištu, sretne Egga, ćelavog dječaka koji mu predloži da ga uzme za štitonošu. Iako ga prvo odbije, Egg ga svejedno slijedi do Ashforda, te ga Dunk naposlijetku ipak odluči uzeti u službu. Dok čekaju da turnir službeno počne, Dunk se silom prilika uplete u okršaj princa Aeriona (princa iz vladajuće kuće Targaryen) s jednom lutkaricom, kojega, želeći obraniti lutkaricu, Dunk udari. Suočen sa kaznom zbog udaranja princa, Dunk mora odabrati želi li da mu odrežu stopalo kojim ga je udario ili ogled u borbi. Dunk, dakako, izabire borbu. Jedini je problem što za tu svrhu do jutra mora pronaći još šestoricu vitezova koji će se boriti uz njega, još nepoznatog lutajućeg viteza, u čemu će mu dobro doći novootkriveno pravo Eggovo porijeklo...
U drugoj priči - 'Zakletom maču' - Dunk i Egg nalaze se u službi Ser Eustacea Osgreya, u njegovom zamku, koji je manje-više sve što je ostalo od njegovog, nekoć puno većeg, posjeda. Žarko je ljetno vrijeme i posvuda vlada suša, a stanje se pogorša kada potok koji protječe kroz posjed Ser Eustacea presuši. Dunk i Ser Bennis, još jedan vitez u službi Ser Eustacea, krenu izvidjeti situaciju i otkriju da je netko postavio branu na potok. Zapovjedivši ljudima koje su zatekli da rade kod brane da ju odmah sruše, oni im odgovaraju da je potok u vlasništvu njihove gospodarice Rohanne, Crvene Udovice, te da nemaju nikakvu namjeru rušiti branu. Nato Ser Bennis pobjesni i napadne jednog od ljudi, zbog čega kasnije Crvena Udovica zatraži odštetu, tj. njegovu predaju. Ser Bennisu predaja nije ni na kraj pameti, u čemu ga Ser Eustace zdušno podržava zbog još jedne nepravde koju mu je Crvena Udovica nanijela u prošlosti, te je Dunk suočen s nezahvalnom situacijom u kojoj mora obraniti zamak od vojske Crvene Udovice, imajući na raspolaganju samo Ser Bennisa i starog Ser Eustacea, te šačicu seljaka koji jedva mogu i držati oružje, a kamoli ga upotrijebiti...
U trećoj priči - 'Zagonetnom vitezu' - Dunk i Egg na putovanju na sjever sretnu nekoliko lutajućih vitezova koji su se zaputili na svadbu lorda Butterwella, te ih pozovu da pođu s njima. Isprva oklijevajući, Dunk i Egg ipak svrate u zamak lorda Butterwella, nakon što otkriju da se tamo u čast mladenaca planira održati viteško nadmetanje, čija je nagrada za pobjednika vrlo vrijedno zmajsko jaje. No, osim viteškog nadmetanja, Dunk otkrije da se u zamku sprema još nešto - urota protiv kralja Sedam Kraljevstava i preuzimanje Željeznog prijestolja. Na nesreću, čini se da zamak vrvi od urotnika, a Dunk je među malobrojnim vitezovima koji u to nisu upućeni. Da stvar bude gora, Eggovo porijeklo ovdje se pokaže kao još gora sreća, a ne spas kao što im je to bio u dosadašnjim prilikama, te se Dunk nađe u naizgled bezizlaznoj, i po život opasnoj, situaciji u kojoj mora izvući Egga i sebe iz košnice pune urotnika, ujedno se trudeći nekako spriječiti (ili barem odgoditi) i samu urotu...
Prije svega, moram reći da ova zbirka uopće nije ono što sam očekivala. Budući da Martina često uspoređuju s Tolkienom, očekivala sam priče koje sadrže puno više fantastičnih bića i stvorenja, nešto, da tako kažem, puno više 'fantastično', dok me 'Vitez' zapravo najviše podsjetio na viteške romane, pa čak i Cervantesovu parodiju na iste. Iako je u viteškom romanima glavni junak, vitez, obično neki nacionalni junak ili heroj, Dunk to nije (ili je barem tek na početku svog puta da to postane). No, Dunk također, baš poput junaka viteških romana, stvara i poštuje onaj istinski, čisti ideal viteštva, kojeg je većina već odavno zaboravila ili za kojeg ne mari, te koji u stvarnosti uopće nije ni tako čist ni idealan.
Sve tri priče iz ove zbirke pustolovne su avanture, maštovite i pune iznenađenja, te nerijetko duhovite. Iako je svaka pustolovina ujedno i priča za sebe, sve 3 su povezane, kako glavnim likovima, tako i kronološkim slijedom. U svakoj priči upoznajemo neke drugačije, ali jednako osebujne likove: od arogantnih povlaštenih prinčeva i nemilosrdnih, ali pravednih, vladara, do srčanih vitezova koji svoj poziv shvaćaju i više no ozbiljno, ali i onih koji iza svog viteštva skrivaju svoje razbojništvo i kojekakve druge poroke. Dunk i Egg u tom su društvu poput žita u kukolju, jedinstveni i različiti od sredine u kojoj se kreću: Dunk kao vitez koji još (možda i jedini) drži do časti, hrabrosti i pravde; te Egg koji je također takav, ali za kojega je biti takav još čudnije uzimajući u obzir sloj društva kojem pripada.
Martinov stil pisanja upoznala sam već u drugim njegovim romanima, a vjerujem da ne postoji baš mnogo ljudi koji se s njime nisu nikada susreli, tako da na to neću trošiti previše riječi. Dovoljno je reći da je on u svojim karakterizacijama detaljan, ispredanju priče maštovit i originalan, te u ubacivanju iznenađenja u priču nepredvidiv i potpuno neočekivan. Ljubitelji 'Pjesme leda i vatre' svakako bi tu imali još štošta dodati, dok sam ja, tu na početnoj stepenici, tek na putu da postanem ljubitelj spomenutog serijala (što uopće ne sumnjam da ću postati). Jer, ovo je bio itekako dobar početak.
[Objavljeno i na imaginarij.com]
[eng. A knight of the seven kingdoms]
Psst! Moram vam otkriti jednu tajnu: Naime, iako sam se ranije već susretala s Martinom (pročitala sam, između ostalog, njegovo 'Vjetrovito utočište', roman koji je napisao s Lisom Tuttle), sa svijetom Westerosa se još nisam susrela - tj. još nisam pročitala 'Pjesmu leda i vatre'. Zašto? Nije da taj serijal ne želim čitati, već sam, budući da su razni moji prijatelji i poznanici ljubitelji serijala, koji vječno mrmore oko cliffhangera na kraju svake knjige, bila odlučila pričekati da Martin napiše i izda cijeli serijal pa da onda počnem. Svatko tko je pročitao, započeo ili samo čuo za ovaj serijal zna da je TAJ proces pak nešto što već užasno dugo traje, tako da je čekanje njegovog kraja postalo maltene uzaludno (iako, sigurna sam da će taj kraj već doći. Eventualno. Jednom.). Uglavnom, uhvativši 'Viteza', zbirku od 3 priče koje se događaju u svijetu Westerosa otprilike stoljeće prije događaja iz 'Pjesme', a za koje na koricama knjige piše da "pružaju sjajan uvod u Martinovo ostvarenje onima koji ga tek trebaju upoznati", pomislila sam kako je ova knjiga idealno mjesto za započeti putovanje u Westeros.
Vitez iz naslova je Dunk, odnosno Ser Duncan Visoki, mladić siromašnog porijekla kojeg je lutajući vitez, Ser Arlan od Penidrva, uzeo za svog štitonošu i pred smrt i samog učinio vitezom.
U prvoj priči - 'Lutajućem vitezu' - nakon Ser Arlanove smrti, Dunk odlučuje nastaviti svoj život kao lutajući vitez, te si za prvi cilj postavi 'dobivanje' imena, što mu se čini da će najlakše postići ako se prijavi za neki turnir. S tim u cilju, Dunk se zaputi u Ashford, gdje će se uskoro održati viteški turnir. Na putu, pri jednom konačištu, sretne Egga, ćelavog dječaka koji mu predloži da ga uzme za štitonošu. Iako ga prvo odbije, Egg ga svejedno slijedi do Ashforda, te ga Dunk naposlijetku ipak odluči uzeti u službu. Dok čekaju da turnir službeno počne, Dunk se silom prilika uplete u okršaj princa Aeriona (princa iz vladajuće kuće Targaryen) s jednom lutkaricom, kojega, želeći obraniti lutkaricu, Dunk udari. Suočen sa kaznom zbog udaranja princa, Dunk mora odabrati želi li da mu odrežu stopalo kojim ga je udario ili ogled u borbi. Dunk, dakako, izabire borbu. Jedini je problem što za tu svrhu do jutra mora pronaći još šestoricu vitezova koji će se boriti uz njega, još nepoznatog lutajućeg viteza, u čemu će mu dobro doći novootkriveno pravo Eggovo porijeklo...
U drugoj priči - 'Zakletom maču' - Dunk i Egg nalaze se u službi Ser Eustacea Osgreya, u njegovom zamku, koji je manje-više sve što je ostalo od njegovog, nekoć puno većeg, posjeda. Žarko je ljetno vrijeme i posvuda vlada suša, a stanje se pogorša kada potok koji protječe kroz posjed Ser Eustacea presuši. Dunk i Ser Bennis, još jedan vitez u službi Ser Eustacea, krenu izvidjeti situaciju i otkriju da je netko postavio branu na potok. Zapovjedivši ljudima koje su zatekli da rade kod brane da ju odmah sruše, oni im odgovaraju da je potok u vlasništvu njihove gospodarice Rohanne, Crvene Udovice, te da nemaju nikakvu namjeru rušiti branu. Nato Ser Bennis pobjesni i napadne jednog od ljudi, zbog čega kasnije Crvena Udovica zatraži odštetu, tj. njegovu predaju. Ser Bennisu predaja nije ni na kraj pameti, u čemu ga Ser Eustace zdušno podržava zbog još jedne nepravde koju mu je Crvena Udovica nanijela u prošlosti, te je Dunk suočen s nezahvalnom situacijom u kojoj mora obraniti zamak od vojske Crvene Udovice, imajući na raspolaganju samo Ser Bennisa i starog Ser Eustacea, te šačicu seljaka koji jedva mogu i držati oružje, a kamoli ga upotrijebiti...
U trećoj priči - 'Zagonetnom vitezu' - Dunk i Egg na putovanju na sjever sretnu nekoliko lutajućih vitezova koji su se zaputili na svadbu lorda Butterwella, te ih pozovu da pođu s njima. Isprva oklijevajući, Dunk i Egg ipak svrate u zamak lorda Butterwella, nakon što otkriju da se tamo u čast mladenaca planira održati viteško nadmetanje, čija je nagrada za pobjednika vrlo vrijedno zmajsko jaje. No, osim viteškog nadmetanja, Dunk otkrije da se u zamku sprema još nešto - urota protiv kralja Sedam Kraljevstava i preuzimanje Željeznog prijestolja. Na nesreću, čini se da zamak vrvi od urotnika, a Dunk je među malobrojnim vitezovima koji u to nisu upućeni. Da stvar bude gora, Eggovo porijeklo ovdje se pokaže kao još gora sreća, a ne spas kao što im je to bio u dosadašnjim prilikama, te se Dunk nađe u naizgled bezizlaznoj, i po život opasnoj, situaciji u kojoj mora izvući Egga i sebe iz košnice pune urotnika, ujedno se trudeći nekako spriječiti (ili barem odgoditi) i samu urotu...
Prije svega, moram reći da ova zbirka uopće nije ono što sam očekivala. Budući da Martina često uspoređuju s Tolkienom, očekivala sam priče koje sadrže puno više fantastičnih bića i stvorenja, nešto, da tako kažem, puno više 'fantastično', dok me 'Vitez' zapravo najviše podsjetio na viteške romane, pa čak i Cervantesovu parodiju na iste. Iako je u viteškom romanima glavni junak, vitez, obično neki nacionalni junak ili heroj, Dunk to nije (ili je barem tek na početku svog puta da to postane). No, Dunk također, baš poput junaka viteških romana, stvara i poštuje onaj istinski, čisti ideal viteštva, kojeg je većina već odavno zaboravila ili za kojeg ne mari, te koji u stvarnosti uopće nije ni tako čist ni idealan.
Sve tri priče iz ove zbirke pustolovne su avanture, maštovite i pune iznenađenja, te nerijetko duhovite. Iako je svaka pustolovina ujedno i priča za sebe, sve 3 su povezane, kako glavnim likovima, tako i kronološkim slijedom. U svakoj priči upoznajemo neke drugačije, ali jednako osebujne likove: od arogantnih povlaštenih prinčeva i nemilosrdnih, ali pravednih, vladara, do srčanih vitezova koji svoj poziv shvaćaju i više no ozbiljno, ali i onih koji iza svog viteštva skrivaju svoje razbojništvo i kojekakve druge poroke. Dunk i Egg u tom su društvu poput žita u kukolju, jedinstveni i različiti od sredine u kojoj se kreću: Dunk kao vitez koji još (možda i jedini) drži do časti, hrabrosti i pravde; te Egg koji je također takav, ali za kojega je biti takav još čudnije uzimajući u obzir sloj društva kojem pripada.
Martinov stil pisanja upoznala sam već u drugim njegovim romanima, a vjerujem da ne postoji baš mnogo ljudi koji se s njime nisu nikada susreli, tako da na to neću trošiti previše riječi. Dovoljno je reći da je on u svojim karakterizacijama detaljan, ispredanju priče maštovit i originalan, te u ubacivanju iznenađenja u priču nepredvidiv i potpuno neočekivan. Ljubitelji 'Pjesme leda i vatre' svakako bi tu imali još štošta dodati, dok sam ja, tu na početnoj stepenici, tek na putu da postanem ljubitelj spomenutog serijala (što uopće ne sumnjam da ću postati). Jer, ovo je bio itekako dobar početak.
[Objavljeno i na imaginarij.com]
