Izdavač: Fokus, 2015.
[eng. Paper towns]
[eng. Paper towns]
Ovo je treća knjiga Johna Greena koju sam pročitala, i kao takva je, na neki način, bila ključni čimbenik koji je moju odluku sviđa li mi se to kako on piše trebao prevagnuti na dobru ili lošu stranu. Na dobroj se strani već nalazila njegova 'Greška u našim zvijezdama', koja me oduševila, dok se na lošoj nalazila 'U potrazi za Alaskom', koja me u potpunosti razočarala. Vaga je, na koncu, prevagnula na onu dobru stranu, jer mi se ova Greenova knjiga veoma svidjela (ne toliko kao 'Greška', ali je daleko bolja od 'Alaske').
Kao i u ostalim Greenovim knjigama, glavni junaci i u ovoj su tinejdžeri. Na čelu s Quentinom Jacobsenom, miroljubivim štreberom/šmokljanom koji cijelog svog života živi pored neobuzdane, najkulerskije cure u njihovoj školi, Margo Roth Spiegelman, u koju je i potajno zaljubljen od svoje devete godine. Iako su se znali družiti kao djeca, Margo i Quentin nikada nisu postali baš bliski prijatelji, te se Quentin morao zadovoljiti obožavanjem Margo iz daljine.
No, jedne noći, Margo se iznenada pojavi na Quentinovom prozoru i pozove ga u jednu od svojih legendarnih pustolovina. Iako se isprva nećka, Quentin na kraju prihvaća poziv i on i Margo provedu nezaboravnu noć praveći psine po gradu. Sljedeće jutro, Margo nestaje. Nestajanje je nešto što je i prije znala izvoditi, ostavljajući tragove koje nitko ne bi mogao dešifrirati i pronaći ju prije no što se vrati. No, ovaj put, nešto je drugačije: tragove je ovaj put namijenila Quentinu da ih pronađe, a čini se i da se ovaj put Margo ne namjerava vratiti...
Čini se kako u većini Greenovih romana prevladava isti motiv: dečko, koji se očito ne uklapa u popularnu škvadru u svojoj sredini, pokušava uhvatiti tajanstvenu i neuhvatljivu djevojku koja se nalazi na čelu te škvadre. U 'Alaski' mi to nije bilo zanimljivo (kao ni likovi), ali ovdje funkcionira, i to vrlo dobro.
I radnja i likovi u ovom romanu zanimljivi su, i zabavni. Istraživanje Margoinog nestanka nije nešto što se odvija odveć brzo i što ispunja baš svaku stranicu romana, ali čitav je roman, pa i oni dijelovi - recimo to tako - praznog hoda, ispunjeni su duhovitim i pametnim dijalozima i realističnim opisima uobičajenog života skupine tinejdžera. Svi smo to proživjeli: školske brige, tinejžerske zaljubljenosti, želju da budemo dio popularne škvadre ili želju da baš to ne budemo (iako naši razgovori, vjerujem, nisu bili toliko filozofski nastrojeni kao oni Quentina i njegovih prijatelja).
Roman je podijeljen u tri dijela i svaki se dio odvija različitim tempom. Upoznavanje likova i Quentinova i Margoina pustolovina na početku proletjet će vam brzo pred očima, nakon čega slijedi usporavanje radnje nakon Margoina nestanka. Quentin i njegovi prijatelji polako otkrivaju tragove koje im je Margo ostavila za sobom, brinući istodobno i sve one ostale, svakodnevne školske i društvene brige. Polagano odvijanje radnje nastavlja se kroz čitav drugi dio, sve do kulminacije događaja, nakon čega, zajedno s Quentinom i njegovim prijateljima, ulazimo u svojevrsnu utrku s vremenom do konačnog otkrića misterija zvanog Margo.
Sama Margo mi se od svih likova najmanje svidjela, a iako je ona pokretač radnje u cijeloj priči, zapravo je u toj istoj priči prilično nebitna. Margo je djevojka o kojoj svatko ima određenu sliku, uključujući Quentina, a kako radnja dalje odmiče, vidimo koliko se ta slika (ne)razlikuje od osobe koja čini pravu Margo. Green ovdje izvrsno portretira problem (ne samo tinejdžerske) zaljubljenosti u osobu koju zapravo ne poznajemo (ili ju barem ne poznajemo dovoljno), te smo ju skloni idealizirati i od nje stvoriti nekoga tko zapravo ne postoji.
Posebno mi je bila zanimljiva aluzija na gradove na papiru (ili gradove od papira, kako hoćete, funkcionira i jedno i drugo), s kojima nisam do sada bila upoznata. One revnije od nas ova bi zanimljivost mogla natjerati da i sami pronjuškaju uokolo, ne bi li otkrili nalazi li se možda kakav 'papirni grad' i negdje u našem susjedstvu. Ako ga otkrijete, javite mi. :)
Kao i u ostalim Greenovim knjigama, glavni junaci i u ovoj su tinejdžeri. Na čelu s Quentinom Jacobsenom, miroljubivim štreberom/šmokljanom koji cijelog svog života živi pored neobuzdane, najkulerskije cure u njihovoj školi, Margo Roth Spiegelman, u koju je i potajno zaljubljen od svoje devete godine. Iako su se znali družiti kao djeca, Margo i Quentin nikada nisu postali baš bliski prijatelji, te se Quentin morao zadovoljiti obožavanjem Margo iz daljine.
No, jedne noći, Margo se iznenada pojavi na Quentinovom prozoru i pozove ga u jednu od svojih legendarnih pustolovina. Iako se isprva nećka, Quentin na kraju prihvaća poziv i on i Margo provedu nezaboravnu noć praveći psine po gradu. Sljedeće jutro, Margo nestaje. Nestajanje je nešto što je i prije znala izvoditi, ostavljajući tragove koje nitko ne bi mogao dešifrirati i pronaći ju prije no što se vrati. No, ovaj put, nešto je drugačije: tragove je ovaj put namijenila Quentinu da ih pronađe, a čini se i da se ovaj put Margo ne namjerava vratiti...
Čini se kako u većini Greenovih romana prevladava isti motiv: dečko, koji se očito ne uklapa u popularnu škvadru u svojoj sredini, pokušava uhvatiti tajanstvenu i neuhvatljivu djevojku koja se nalazi na čelu te škvadre. U 'Alaski' mi to nije bilo zanimljivo (kao ni likovi), ali ovdje funkcionira, i to vrlo dobro.
I radnja i likovi u ovom romanu zanimljivi su, i zabavni. Istraživanje Margoinog nestanka nije nešto što se odvija odveć brzo i što ispunja baš svaku stranicu romana, ali čitav je roman, pa i oni dijelovi - recimo to tako - praznog hoda, ispunjeni su duhovitim i pametnim dijalozima i realističnim opisima uobičajenog života skupine tinejdžera. Svi smo to proživjeli: školske brige, tinejžerske zaljubljenosti, želju da budemo dio popularne škvadre ili želju da baš to ne budemo (iako naši razgovori, vjerujem, nisu bili toliko filozofski nastrojeni kao oni Quentina i njegovih prijatelja).
Roman je podijeljen u tri dijela i svaki se dio odvija različitim tempom. Upoznavanje likova i Quentinova i Margoina pustolovina na početku proletjet će vam brzo pred očima, nakon čega slijedi usporavanje radnje nakon Margoina nestanka. Quentin i njegovi prijatelji polako otkrivaju tragove koje im je Margo ostavila za sobom, brinući istodobno i sve one ostale, svakodnevne školske i društvene brige. Polagano odvijanje radnje nastavlja se kroz čitav drugi dio, sve do kulminacije događaja, nakon čega, zajedno s Quentinom i njegovim prijateljima, ulazimo u svojevrsnu utrku s vremenom do konačnog otkrića misterija zvanog Margo.
Sama Margo mi se od svih likova najmanje svidjela, a iako je ona pokretač radnje u cijeloj priči, zapravo je u toj istoj priči prilično nebitna. Margo je djevojka o kojoj svatko ima određenu sliku, uključujući Quentina, a kako radnja dalje odmiče, vidimo koliko se ta slika (ne)razlikuje od osobe koja čini pravu Margo. Green ovdje izvrsno portretira problem (ne samo tinejdžerske) zaljubljenosti u osobu koju zapravo ne poznajemo (ili ju barem ne poznajemo dovoljno), te smo ju skloni idealizirati i od nje stvoriti nekoga tko zapravo ne postoji.
Posebno mi je bila zanimljiva aluzija na gradove na papiru (ili gradove od papira, kako hoćete, funkcionira i jedno i drugo), s kojima nisam do sada bila upoznata. One revnije od nas ova bi zanimljivost mogla natjerati da i sami pronjuškaju uokolo, ne bi li otkrili nalazi li se možda kakav 'papirni grad' i negdje u našem susjedstvu. Ako ga otkrijete, javite mi. :)
