nedjelja, 1. studenoga 2015.

BIJELA KAO SNIJEG, Salla Simukka

Izdavač: Znanje, 2015.
[fin. Valkea kuin lumi]
2. knjiga iz trilogije Snjeguljica

 

Druga knjiga trilogije o Lumikki Andersson puno mi se više svidjela od prve. Dok sam čitajući prvu knjigu o Lumikki dobila dojam da je ona tek tinejdžerica koja voli izigravati Jamesa Bonda, izvodeći "akrobacije" i dovodeći se u situacije koje nikako nisam mogla povezati s njenim godinama, lik Lumikki je ovdje puno zreliji i uvjerljiviji, i puno se bolje uklapa u priču.

A priča ide ovako: Lumikki je nakon događaja iz prve knjige, u kojima je otkrila tajnu krvavog novca od droge, odlučila na neko se vrijeme maknuti od svega i otići iz Finske na odmor u Prag. Dok pokušava uživati i opustiti se na odmoru, prilazi joj jedna djevojka koja ju iznenadi tvrdnjom da joj je ona sestra, izvanbračna kći njenog oca. Lumikki joj, naravno, nije sklona povjerovati tek tako, iako ju istovremeno muče sjećanja na rano djetinjstvo u kojem je - to nepogrešivo osjeća - imala sestru. Je li ta sestra upravo djevojka koja joj se sada predstavila, Lumikki tek treba sa sigurnošću utvrditi, no prvo će ju morati spasiti od nekih ne baš dobronamjernih ljudi povezanih sa zlokobnom vjerskom sektom koja planira napraviti nešto što će značiti smrt ne samo njezine novopronađene sestre, već i mnogih drugih ljudi...

Iako se radnja ovog romana ne odvija u Finskoj, kao radnja prvog romana o Lumikki, već u Češkoj, onaj mračni i zlokobni osjećaj koji ima običaj visiti negdje u zraku, a koji je tako karakterističan za skandinavske trilere, je i ovdje prisutan. Za triler, ovaj je roman neuobičajeno kratak, ali to ne znači da mu manjka išta od napetosti i suspenzije koja inače obilježava romane tog žanra.

Priču pratimo preko Lumikki, ali i preko nekolicine drugih likova koji se povremeno u toj priči pojavljuju. Kao što sam već spomenula, lik Lumikki ovdje je puno kompletniji i razrađeniji, te se bolje uklapa u priču. No, dok je u prvoj knjizi veći naglasak bio na priči, ovdje je malo veći naglasak na samu Lumikki, koju kao čitatelji imamo prilike puno bolje upoznati, većinom preko sjećanja koja ona povremeno s nama dijeli. 

U dijelu tih prisjećanja, Lumikki priča o svom bivšem dečku, kojeg još voli i za kojim pati jer ju je ostavio. Taj je dio njenih prisjećanja bitan, ne samo jer nam pruža priliku vidjeti stranu Lumikki koju prije nismo mogli vidjeti, već i stoga jer ona priča o vezi koja u našem društvu, ali i nažalost u većini društava danas, još uvijek izaziva čuđenje, ako ne i zgražanje. Naime, Lumikkin je bivši dečko transseksualac, a način na koji Lumikki govori o njemu podiže svijest o jednakosti spolova i rodova, te progovara o problemima s kojima se transseksualne osobe svakodnevno suočavaju.

"Od malena osjećam kao da nešto nije u redu sa mnom. Da imam krivo ime i krivu odjeću i da krivo izgledam. Da se krivo ponašam. Ili da me ljudi gledaju i nešto pretpostave, ali da se ja ne osjećam onako kako oni pretpostavljaju."

Ljudska potreba da na sve različito i drugačije od onoga što je uvriježeno, što je u većini i što je poznato, gledamo sa strahom, neodobravanjem ili čak gnušanjem, problem je kojeg je teško riješiti, pogotovo u malim društvima poput našeg. Upravo zato pozdravljam svaku knjigu koja ima hrabrosti progovoriti o onome neuobičajenom i nesvakidašnjem, odnoseći se prema tome onako kako bi i trebala - kao prema normalnoj, svakodnevnoj pojavi. Jer ona to i jest, a jednog dana, kad baš svi to shvatimo, opisivanje ovakvih ljubavnih veza u knjigama neće biti ništa neuobičajeno.

"Nije morao biti hrabar kako bi otkrio svoju tajnu. Lumikki su riječi poput transseksualac i promjena spola zvučale potpuno strano. Ne zbog toga što ih se bojala. Nije se radilo o tome. Već zbog toga što su dolazile negdje izvana, iz želje drugih ljudi da definiraju, kategoriziraju i dijagnoziraju, da odrede granice i uredno poslože tuđe živote."

Što još reći? Svidjela mi se ova knjiga, njena atmosfera, zaplet i radnja, kao i način na koji je Lumikkin lik sazrio u odnosu na prvu knjigu. Lumikki je ovdje riješila još jedan misteriozni slučaj, puno uvjerljivije i u skladu sa ograničenjima svog lika. Pružila nam je priliku i da zavirimo u njenu unutrašnjost i otkrijemo još ponešto o njoj samoj, usput nam ostavivši dovoljno toga skrivenim i potaknuvši par pitanja na koja ćemo morati odgovore potražiti u sljedećoj knjizi. 

Što se tiče povezanosti knjiga u serijalu, ova se knjiga sasvim lako čita i kao samostalan roman, i kao roman u nizu, tako da vam ostaje na izbor odakle ćete krenuti čitati Lumikkinu priču.