[eng. The best of me]
'Najbolje
od mene' nas vodi u priču o Dawsonu Coleu i Amandi Collier. Njihova
ljubav je započela dok su bili mladi. Takve ljubavi su divne i bez mane,
uvijek uzbudljive.
Sada, nakon 20
godina, Dawson i Amanda nisu zajedno. On je nju pustio - "ako nešto
voliš, pusti to" - jer je htio najbolje za nju: dobar faks, dobar život,
sve što joj on nije mogao pružiti. On ne pripada u njezin savršen
svijet - on je Cole. Coleovi su propalice, drogeraši, šljam u cijelom
gradu. Iako se Dawson razlikovao od većine njih, Amandini roditelji ga
nisu prihvatili.
Dawson i Amanda se ponovo sretnu kada umre njihov zajednički prijatelj, Tuck. Tuck je bio njihovo utočište. Dawson je pobjegao k njemu kada mu je bilo dosta njegove obitelji. Kod Tucka su Amanda i on mogli biti zajedno.
Tuck je iza sebe ostavio svoj pomno isplaniran sprovod, te je s tim planom htio Dawsona i Amandu zbližiti kao prije, iako je znao da će mu to teško uspjeti. Amanda je sada udana i ima djecu, Dawson radi na platformi, nikad nije našao onu pravu i progoni ga ono što je napravio nakon što su on i Amanda prekinuli. To ga je promijenilo. Ali ipak, nešto je isto: vole se. Vole se unatoč svemu. Jedan vikend mogao bi ih ponovno spojiti ili zauvijek razdvojiti. Takav je bar bio Tuckov plan, ali sudbina, pak, ima svoje planove.
Sparks, po meni, piše lagane knjigice bez previše mudrolije. Nisu sve te knjige savršene, ali jednostavne su. Pročitao sam dosta njegovih knjiga jer me opuštaju. Ima boljih, ima lošijih. Ova je jedna od boljih.
Svaki lik mi je bio drag, cijela priča je lagana i lako te uvuče. Uz one glavne, pratimo i ostale likove, mijenja se POV, čime dobijemo uvid u cijeli spektar radnje, punu priču.
Iako sam dečko, ponekad uzmem i ljubić u ruke jer me oni ne tjeraju na razmišljanje: sve je lako, likovi su jednostavni, ali opet slojeviti. Tako to Sparks radi.
Osim 'Najbolje od mene', pročitao sam i 'Safe Haven', 'A walk to remember' i 'Dear John', Sparksove knjige čijem se prijevodu nadam. I kad smo već kod prijevoda, bile su tu neke mane: Saints su ispali bend, a ustvari su ragbi tim, fale slova (ali to neću zamjeriti) i ime jednog od likova je nekad Clara, a nekad Claire. :-/ Hvala na prijevodu, ali ajde, to su sitne greške pa neću cijepidlačiti. Barem su preveli nešto novo od Sparksa.
[Josip Labaš]
Dawson i Amanda se ponovo sretnu kada umre njihov zajednički prijatelj, Tuck. Tuck je bio njihovo utočište. Dawson je pobjegao k njemu kada mu je bilo dosta njegove obitelji. Kod Tucka su Amanda i on mogli biti zajedno.
Tuck je iza sebe ostavio svoj pomno isplaniran sprovod, te je s tim planom htio Dawsona i Amandu zbližiti kao prije, iako je znao da će mu to teško uspjeti. Amanda je sada udana i ima djecu, Dawson radi na platformi, nikad nije našao onu pravu i progoni ga ono što je napravio nakon što su on i Amanda prekinuli. To ga je promijenilo. Ali ipak, nešto je isto: vole se. Vole se unatoč svemu. Jedan vikend mogao bi ih ponovno spojiti ili zauvijek razdvojiti. Takav je bar bio Tuckov plan, ali sudbina, pak, ima svoje planove.
Sparks, po meni, piše lagane knjigice bez previše mudrolije. Nisu sve te knjige savršene, ali jednostavne su. Pročitao sam dosta njegovih knjiga jer me opuštaju. Ima boljih, ima lošijih. Ova je jedna od boljih.
Svaki lik mi je bio drag, cijela priča je lagana i lako te uvuče. Uz one glavne, pratimo i ostale likove, mijenja se POV, čime dobijemo uvid u cijeli spektar radnje, punu priču.
Iako sam dečko, ponekad uzmem i ljubić u ruke jer me oni ne tjeraju na razmišljanje: sve je lako, likovi su jednostavni, ali opet slojeviti. Tako to Sparks radi.
Osim 'Najbolje od mene', pročitao sam i 'Safe Haven', 'A walk to remember' i 'Dear John', Sparksove knjige čijem se prijevodu nadam. I kad smo već kod prijevoda, bile su tu neke mane: Saints su ispali bend, a ustvari su ragbi tim, fale slova (ali to neću zamjeriti) i ime jednog od likova je nekad Clara, a nekad Claire. :-/ Hvala na prijevodu, ali ajde, to su sitne greške pa neću cijepidlačiti. Barem su preveli nešto novo od Sparksa.
[Josip Labaš]
