Izdavač: Mozaik knjiga, 2015.
[eng. Longbourn]
'Ponos i predrasude' jedna je od meni najdražih knjiga, bezvremenska
ljubavna priča kojoj se uvijek volim vraćati. Kao takvu ju je prepoznala
i Jo Baker, te je, nadahnuta njome, odlučila napisati svojevrsnu drugu
verziju tog romana Jane Austen, koja će se fokusirati na sporedne (i
bezimene) likove koji se u originalnom romanu pojavljuju, a sve to bez
da se miješa u originalan tok priče. Tamo gdje se ova dva romana
preklapaju, ova knjiga prati radnju 'Ponosa i predrasuda' točno onako
kako ju je opisala Austen.
Kako sama Baker kaže, ovim je romanom
željela dati glas likovima koji su u 'Ponosu i predrasudama' samo
'duhovi': batleru, domaćici, sluškinjama i lakajima. Fokus radnje je na
kući Bennettovih, a likovi oko kojih se radnja vrti su gospodin i
gospođa Hill, koji Bennettovima vode kućanstvo, te sluškinje Sarah i
Polly i novopridošli sluga James. Elizabeth, Jane, Kitty, Lydia, Mary,
te gospodin i gospođa Bennett, kao i gospodin Darcy, Bingleyevi,
Collinsovi, i drugi likovi čitateljima poznati iz 'Ponosa i predrasuda'
ovdje igraju tek sporedne uloge, pojavljujući se i nestajući iz fokusa
zbivanja.
Prisjetiti se jedne od mojih omiljenih knjiga kroz
priču ispričanu iz drugačijeg kuta je definitivno bilo zanimljivo
iskustvo. Sama priča, pri tom, pomalo podsjeća na TV seriju 'Downton
Abbey', samo sa znatno manjim brojem likova i fokusom isključivo na
poslugu kuće, iznoseći njihove intrige, tajne, želje i nadanja. Svidjelo
mi se to što se Baker nije petljala u izvornu priču, već je svojim
likovima dala glas da ispričaju svoje priče, koje s onima gospodara kuće
nemaju gotovo nikakvih dodirnih točaka.
Ono što mi se nije
svidjelo je način na koji su originalni glavni likovi 'Ponosa i
predrasuda' prikazani u ovoj knjizi: kao bešćutni, oholi, tašti i
površni gospodari imanja koji nimalo ne mare za ljude koji rade za njih.
Takva se slika tih likova ne uklapa u onu koju je stvorila Jane Austen,
zbog čega mislim da je karakterizacija tih likova, koliko god oni u
ovom romanu bili sporedni, potpuno promašena. Budući da Baker na kraju
romana govori o svojoj ljubavi prema 'Ponosu i predrasudama' i
inspiraciji koja je taj roman za nju bio, dodatno me začudilo da je
njegove glavne likove tako pogrešno i tako ružno opisala.
Glavni
su likovi ovog romana, pak, prilično dobro okarakterizirani, izuzev
Sarah, koja me se dojmila kao kontradiktorna sama sebi. Sarah je
nezadovoljna svojim životom sluškinje i želi nešto promijeniti, ali
ništa ne čini da bi do te promjene zaista i došlo. Ona kao da zapravo
čeka da joj nešto padne s neba i preokrene joj život na bolje, iako ni
sama zapravo ne zna što bi to bolje uopće bilo niti što želi da bude.
Također, njena iznenadna ljubav prema Jamesu prilično je neuvjerljiva,
budući da je nedugo prije toga gajila intezivne osjećaje prema Tolu
Bingleyu, koji su, nakon što je otišao, samo odjednom - instant -
nestali. Ništa što Sarah čini nema neki uzrok ni motiv, fali mi malo
dublja karakterizacija njenog lika kako bih shvatila njene postupke.
Roman je podijeljen na tri dijela, a na početku svakog poglavlja nalazi
se komadić citata iz 'Ponosa i predrasuda', koji je donekle povezan s
radnjom iz poglavlja. Radnja čitavog romana vrti se oko života posluge u
Longbournu, izuzev misteriozne Jamesove prošlosti, koja se počinje
otkrivati u trećem dijelu romana. U tom dijelu ovaj roman prerasta u
djelo povijesne fikcije, i kao takav se nastavlja na idućih 50-ak
stranica, no moram priznati da se mene čitav taj dio dojmio kao
nepotreban i dugačak opis ratnog pohoda koji baš ni na koji način nije
povezan s radnjom ostatka romana.
Moram spomenuti i zamjerku na
prijevod Mirne Čubranić, u kojem je svaki glagol u 3. licu perfekta
pogrešno napisan, što poprilično umanjuje užitak čitanja. Isti sam
problem primijetila i kod nekoliko ranijih knjiga koje je prevela ista
prevoditeljica. Nazovite me sitničavom, ali nije li znanje hrvatskog
jezika (jednako kao i znanje stranog jezika s kojeg se prevodi), njegove
gramatike i pravopisa, iznimno bitna, ako ne i najbitnija odlika koju
mora posjedovati svaki prevoditelj?
Ako volite 'Ponos i
predrasude', možda će vam, kao i meni, biti zanimljivo prisjetiti se tog
romana ispričanog na jedan nov, drugačiji način. Opet, ako volite
'Ponos i predrasude' i njegove likove, možda vam se način na koji ih je
Jo Baker ovdje opisala baš i neće svidjeti. Mene je čitanju privukla
znatiželja i želja da vidim u kojoj je mjeri ova priča 'nastavila' onu
originalnu, koju toliko volim. Jeste li i vi dovoljno znatiželjni da se i
sami upustite u čitanje, ostavit ću vam da odlučite sami.
