subota, 8. studenoga 2014.

SAKUPLJAČ OČIJU, Sebastian Fitzek

Izdavač: VBZ, 2014.
[njem. Der Augensammler]


Alexander Zorbach bivši je policajac, danas novinar, koji člancima prati aktualni slučaj serijskog ubojice kojeg nazivaju 'sakupljačem očiju'. Navedeni ubojica otima djecu, ubija im majke, a očevima daje rok od 45 sati i 7 minuta da pronađu svoju djecu prije nego budu ubijena. Kad na najnovijem mjestu zločina policajci pronađu Zorbachovu lisnicu, odjednom on postaje glavni osumnjičeni, u čemu mu nimalo ne pomaže ni činjenica da zna stvari o slučajevima koje bi samo ubojica mogao znati. Razlog zbog kojeg je Zorbach na neki način upućen u činjenice vezane uz slučaj leže u posjetu slijepe fizioterapeutkinje Aline koja tvrdi da može vidjeti nečiju prošlost kada dodirne tu osobu i uvjerena je da je osoba koja je jučer došla u njezinu ordinaciju upravo sakupljač očiju, te da je vidjela što je učinio. Slijedeći Alinine vizije, Zorbach počinje voditi vlastitu istragu, dok istovremeno policija traga za njim. Cijelo to vrijeme, sat otkucava, a svake minute sve je manje vremena da se spase oteta djeca...

Ovaj je psihološki triler opisan na uobičajen način na koji se opisuju romani ovakve tematike, kao 'triler od kojeg zastaje dah', i zaista, taj opis u ovom slučaju savršeno odgovara. Već je sama tema dosta teška, serijski ubojica koji otima i ubija djecu, te neće svatko imati želudac za čitanje ove knjige. Psihološki aspekt ovog romana dodaje mu još jednu jezivu dimenziju više, u načinu na koji ubojica logično raščlanjuje svoje postupke, racionalno i sistematično, te ih i opravdava, kao da je to što radi posve normalno, te, dapače, potrebno. Ubojica na svaku otmicu gleda kao na igru, u kojoj je moguće i pobijediti, iako se on, dakako, uvijek pobrine da to bude gotovo nemoguće. Tu do izražaja dolazi i njegova iznimna inteligencija, što cijeli slučaj čini time još strašnijim, jer malo po malo shvaćamo kako poraziti ga neće biti nimalo lako, a možda ni moguće.

Sam roman pisan je unatraške. Počinje posljednjim poglavljem i ide prema prvom, a na isti su način označene i stranice, od posljednje prema prvoj. Na početku će vam ovakav način odvijanja radnje možda djelovati pomalo čudno, ali zapravo je vrlo dobro osmišljen i što dalje odmičete u čitanju, imat će vam više smisla. Zapravo je prilično genijalan, što ćete i sami zaključiti kad dovršite roman i otkrijete pravi razlog takvog pisanja. Neću vam otkriti koji je, ali ću vam reći da je i to još jedan razlog zbog kojeg je ovaj roman itekako jeziv i definitivno će vam od njega 'zastati dah'.

Ovaj roman posjetio me na serijal horor filmova 'Saw'. Ako ste gledali koji od njih, shvatit ćete zašto. Jednako je napet, jeziv, na granici ludog, s zločinačkim mastermindom koji stoji iza svega i nekako uvijek uspijeva biti korak ispred svih, kao da se nalazi u ulozi nekakvog jezivog režisera koji svojim žrtvama dodijeljuje uloge u scenama iz svog stravičnog filma. Krimić, triler, pomalo i horor, začinjen s mrvicom nadnaravnog. Po meni, ovaj roman spada u sam vrh svog žanra. Obavezno pročitajte!