Izdavač: Algoritam, 2014.
[eng. Chasing a Croatian girl: A survivor's tale]
Dok je studirao na koledžu u Tulsi, Oklahoma, SAD, Cody McClain Brown upoznao je Vanu, Hrvaticu koja je tamo bila jedna od studenata na razmjeni. Znajući da je Vana iz Hrvatske, ali ne baš sasvim točno i gdje se ta Hrvatska nalazi, te sastavivši u svojoj glavi pogrešnu sliku te zemlje, Cody je uvjeren da će Vanu lako osvojiti svojim američkim šarmom, ali to ne ispadne uopće tako. Srećom, Cody ne posustaje tako lako, pa za Vanom putuje u New York i Istambul, te na kraju i u Hrvatsku, u koju se također zaljubljuje, te na koncu postaje i hrvatski zet.
O svojim je doživljajima upoznavanja Vane i njezine zemlje, kao i o svojim kasnijim doživljajima kao hrvatskog zeta, Cody napisao ovu kratku autobiografsku knjižicu, koja na iznimno duhovit i zabavan način opisuje sve naše luckaste i još luckastije običaje na koji smo svi mi već odavno navikli, a koji, gledani iz perspektive jednog stranca, zaista djeluju onako kakvi zapravo i jesu - prilično šašavi.
O hrvatskim običajima ispijanja kave, nedjeljnog ručka, čuvanja od zloglasnog propuha, zaziranja od hodanja bosih nogu i još mnogo drugih pravila koja se kod nas podrazumijevaju u ovoj se knjižici nalaze vrlo duhovite priče, u kojima će se svatko od nas prepoznati ili se barem prisjetiti neke od rečenica koje smo svi čuli bar jednom u životu od svojih baka, roditelja ili koga drugoga - rečenice poput 'Ne idi van mokre kose', 'Ne hodaj bos po golome podu', 'Ne sjedi na propuhu', itd.
Svaka zemlja, ili možda bolje rečeno područje, ima svoje neobičnosti, simpatične uvrnutosti koje strancima možda djeluju šašavo. Cody ne priča samo o našim šašavostima, nego iznosi i neke 'svoje', američke, kao i usporedbe raznoraznih svakodnevnih navika koje se ovdje i u Americi razlikuju, poput standardnih veličina šalica za kavu i običaja ispijanja te kave - naše sićušne espresso šalice turske kave, koju volimo ispijati satima, i američke Starbucks čaše s kavom raznoraznih okusa od pola litre koja se obično pije u hodu.
Zanimljivo je čitati o svim tim duhovitim prikazima procesa prilagodbe na drugačiji način življenja, i onaj u kojem se Cody polagano navikava na splitske običaje (ili kasnije, i zagrebačke), ali i onaj u kojem njegova hrvatska obitelj posjećuje SAD i susreće se s tamošnjim običajima.
Najviše mi se, ipak, svidjela priča o propuhu, kojeg zaista samo mi na našem području doživljavamo kao nešto opasno, dok ostatak svijeta propuh uopće ne zabrinjava. I u ove ljetne dane, dok i sama pokušavam stvoriti propuh u stanu, ne bi li malo osvježio ovu nesnosnu vrućinu, često se sjetim naslovnog propuha iz ove knjige, i svaki mi put on izmami smiješak na usne. A takvih je zabavnih priča, kojih ćete se uvijek rado prisjećati, ova knjiga puna!
Ako još niste pročitali 'Propuh, papuče i punicu', ponesite ju sa sobom na godišnji odmor. Ona je idealno štivo za plažu, ili za bilo kakvo mjesto negdje u hladu na kojem provodite svoj popodnevni odmor. Lagana je, kratka i zabavna, stane u svaku torbu i nasmijat će vas i opustiti gdje god se nalazili. A ako ste ju već pročitali, svejedno ju uzmite sa sobom - i uživajte u njoj ponovno. Znate da će vas opet nasmijati. ;)
[eng. Chasing a Croatian girl: A survivor's tale]
Dok je studirao na koledžu u Tulsi, Oklahoma, SAD, Cody McClain Brown upoznao je Vanu, Hrvaticu koja je tamo bila jedna od studenata na razmjeni. Znajući da je Vana iz Hrvatske, ali ne baš sasvim točno i gdje se ta Hrvatska nalazi, te sastavivši u svojoj glavi pogrešnu sliku te zemlje, Cody je uvjeren da će Vanu lako osvojiti svojim američkim šarmom, ali to ne ispadne uopće tako. Srećom, Cody ne posustaje tako lako, pa za Vanom putuje u New York i Istambul, te na kraju i u Hrvatsku, u koju se također zaljubljuje, te na koncu postaje i hrvatski zet.
O svojim je doživljajima upoznavanja Vane i njezine zemlje, kao i o svojim kasnijim doživljajima kao hrvatskog zeta, Cody napisao ovu kratku autobiografsku knjižicu, koja na iznimno duhovit i zabavan način opisuje sve naše luckaste i još luckastije običaje na koji smo svi mi već odavno navikli, a koji, gledani iz perspektive jednog stranca, zaista djeluju onako kakvi zapravo i jesu - prilično šašavi.
O hrvatskim običajima ispijanja kave, nedjeljnog ručka, čuvanja od zloglasnog propuha, zaziranja od hodanja bosih nogu i još mnogo drugih pravila koja se kod nas podrazumijevaju u ovoj se knjižici nalaze vrlo duhovite priče, u kojima će se svatko od nas prepoznati ili se barem prisjetiti neke od rečenica koje smo svi čuli bar jednom u životu od svojih baka, roditelja ili koga drugoga - rečenice poput 'Ne idi van mokre kose', 'Ne hodaj bos po golome podu', 'Ne sjedi na propuhu', itd.
Svaka zemlja, ili možda bolje rečeno područje, ima svoje neobičnosti, simpatične uvrnutosti koje strancima možda djeluju šašavo. Cody ne priča samo o našim šašavostima, nego iznosi i neke 'svoje', američke, kao i usporedbe raznoraznih svakodnevnih navika koje se ovdje i u Americi razlikuju, poput standardnih veličina šalica za kavu i običaja ispijanja te kave - naše sićušne espresso šalice turske kave, koju volimo ispijati satima, i američke Starbucks čaše s kavom raznoraznih okusa od pola litre koja se obično pije u hodu.
Zanimljivo je čitati o svim tim duhovitim prikazima procesa prilagodbe na drugačiji način življenja, i onaj u kojem se Cody polagano navikava na splitske običaje (ili kasnije, i zagrebačke), ali i onaj u kojem njegova hrvatska obitelj posjećuje SAD i susreće se s tamošnjim običajima.
Najviše mi se, ipak, svidjela priča o propuhu, kojeg zaista samo mi na našem području doživljavamo kao nešto opasno, dok ostatak svijeta propuh uopće ne zabrinjava. I u ove ljetne dane, dok i sama pokušavam stvoriti propuh u stanu, ne bi li malo osvježio ovu nesnosnu vrućinu, često se sjetim naslovnog propuha iz ove knjige, i svaki mi put on izmami smiješak na usne. A takvih je zabavnih priča, kojih ćete se uvijek rado prisjećati, ova knjiga puna!
Ako još niste pročitali 'Propuh, papuče i punicu', ponesite ju sa sobom na godišnji odmor. Ona je idealno štivo za plažu, ili za bilo kakvo mjesto negdje u hladu na kojem provodite svoj popodnevni odmor. Lagana je, kratka i zabavna, stane u svaku torbu i nasmijat će vas i opustiti gdje god se nalazili. A ako ste ju već pročitali, svejedno ju uzmite sa sobom - i uživajte u njoj ponovno. Znate da će vas opet nasmijati. ;)
