[eng. Where'd you go Bernadette]
Bernadette Fox nekoć je bila poznata i cijenjena arhitektica, koja je
za svoj prvi projekt osvojila najznačajniju nagradu u svijetu
arhitekture. No, taj joj je projekt ujedno ostao i jedini, jer se nakon
njega povukla u anonimnost i nikada više nije ništa izgradila.
Bernadette sada živi u Seattleu, gradu koji mrzi, sa mužem Elgiejem, i
kćerkom Bee i gotovo nikada ne izlazi iz kuće. No, budući da su ona i
suprug kćeri obećali ispuniti bilo koju želju ukoliko bude imala
savršene ocjene u školi, Bernadette će morati za tu prigodu izaći - i to
kako bi svi zajedno otputovali na Antartik, jer baš je to Beeina želja.
Kako se dan putovanja bliži, Bernadette se sve više koleba između
odlučnosti da ne razočara Bee i smišljanja stotina mogućnosti kako da se
izmota od odlaska na putovanje. Štogod da je odlučila, Bee za tu odluku
neće saznati, jer na dan putovanja Bernadette nestane bez traga, a Bee
kreće u iscrpnu potragu za njom, skupljajući tragove i komadiće
informacija koji joj neće otkriti samo kamo je nestala Bernadette, već i
tko je ona bila.
Maria Semple napisala je vrlo zanimljivu i neobičnu priču, čija me
originalnost i nepredvidivost radnje zarobila u trenu. Knjiga je
oblikovana kao konačni rezultat Beeinog istraživanja i nastojanja da
pronađe majku, te je pisana u obliku dnevničkih zapisa, pisama, mailova i
drugih oblika informacija koje je Bee skupila i zapisala tijekom svoje
potrage. Već sam takav način pisanja čini roman napetim, jer nikada ne
znaš što će se sljedeće dogoditi, a čitajući o Bernadette, saznajemo i
puno toga o svim drugim likovima koji su na neki način imali utjecaja na
njen život, pri čemu je konačna slika toga kako su svi oni upleteni u
događaje koji su prethodili nestanku i događaje nakon njega potpuno
nepredvidiva sve dok nam se ne otkriju baš svi detalji.
Žanrovski
bih opisala ovaj roman kao neki oblik humorne drame. Na početku, on se
doima kao prpošno i zabavno štivo, iako je tematski ozbiljan, jer ispod
tog 'lakog' tona on progovara o problemu tjeskobe i socijalne
neprilagođenosti. Kako radnja dalje odmiče, roman poprima blagi ton
trilera (no, nemojte zbog teme nestanka osobe misliti da se radi o još
jednom krimi trileru kakvi su preplavili tržište, ovo nije triler u tom
smilslu), koji se ne odnosi samo na Bernadettein misteriozni nestanak,
već i na samu Bernadette - ženu-misterij.
Bernadette je osoba
koja se jednostavno ne uklapa u svoju okolinu. Ostale majke iz Beeine
škole smatraju ju luđakinjom, dok je sama Bee smatra svojim herojem i
uzorom. U svijetu arhitekture, ona je genij, ali i misterij jer je
jednostavno napustila svoju struku nakon svog jedinog, i vrlo uspješnog
projekta i više nikada nitko za nju nije čuo. Elgie je zabrinut da je
odustajanje od karijere Bernadette stajalo puno više no što to ona želi
priznati, te strahuje da je baš zbog toga ona postala tako povučena,
tjeskobna i nesretna. Zbog njenog ponašanja i odbijanja da izađe iz kuće
Elgie je uvjeren da joj je potrebna psihološka pomoć, a odgovor na taj
problem vidi u institucionalizaciji. Elgiejevi postupci glede toga
sjajno prikazuju to kako bi se i većina ljudi nosila s nekime tko možda
boluje od kakvog psihičkog poremećaja - umjesto da ga pokušaju razumjeti
i pomoći mu, koliko god to bilo teško, radije ga zatvore u neku
psihijatrijsku ustanovu, time zapravo rješavajući svoj, a ne njegov
problem.
Čitajući, bilo mi je zanimljivo vidjeti kako se mijenja
moj dojam o pojedinim likovima iz romana. Iako ostali likovi nisu toliko
kompleksni kao Bernadette, i oni su vrlo zanimljivi i nepredvidivi, te
se na kraju romana moj dojam o nekima od njih gotovo u potpunosti
promijenio u odnosu na početak. Primjerice, Bernadetteina prva susjeda i
jedna od majki iz Beeine škole, Audrey, užasno me živcirala tijekom
prve polovice romana (pa i dobre druge polovice), da bih na kraju
potpuno promijenila mišljenje o njoj. Isto tako, Elgie mi je u početku
bio vrlo drag lik, a kasnije me totalno razočarao i postao mi odbojan.
Opet, postoje ovdje i likovi koji su mi jednako išli na živce od početka
do kraja, kao Soo-Lin, kao i oni koje sam odmah zavoljela, poput Bee,
pa i Bernadette, i koji su mi ostali dragi do kraja, bez obzira na
osobnu promjenu kroz koju bi prošli.
Ovaj roman je, po mom
mišljenju, originalni miks svega i svačega - malo drame, malo humora,
malo satire, malo trilera - koji ispod svega toga krije priču o
ozbiljnom psihičkom problemu na koji mnogi olako gledaju, a to je
depresija i anksioznost. Bernadetteine su mušice njen način da se nosi s
tim problemom, s kojim se zapravo vrlo dobro nosi, za razliku od mnogih
ljudi koji možda nisu tako jaki kao ona. Zato je važno da njihove
probleme pokušamo razumjeti, kako bismo ih kad 'nestanu' uvijek mogli
'pronaći'.
