srijeda, 26. kolovoza 2015.

PRIJE NEGO ŠTO ODEM, Jenny Downham

Izdavač: Profil, 2009.
[eng. Before I die]

 

Može li se napisati priča koja govori o neizbježnoj smrti, a koja je istovremeno i svojevrsna oda životu? Odgovor je: da, i upravo sam ju pročitala.

Tessa ima 16 godina i boluje od leukemije. Njena je bolest već poprilično uznapredovala i Tessi nije ostalo još puno vremena. Zna da će umrijeti i zna da to ne može izbjeći, ali to ne znači da zbog toga ne može biti bijesna - na svoju bolest, na ljude oko sebe, na cijeli svijet. Zato većinu vremena provodi mrzovoljno ležeći ispod popluna na svom krevetu, smišljajući stvari koje bi radije radila. 

Stvar je u tome da Tessa ne želi umrijeti, bar ne dok ne napravi sve sa svog popisa - popisa od 10 stvari koje želi napraviti prije smrti. No da bi to uspjela obaviti, morat će ustati iz kreveta i izaći van, za što joj je potrebna dodatna pomoć - u obliku njene najbolje prijateljice Zoey, koja je neosjetljiva na Tessinu bolest i ne daje joj zbog nje nikakav poseban tretman. Uz Zoeyinu pomoć (ili njoj usprkos), Tessa kreće u križanje stvari s popisa, čime počinje njena utrka sa smrću, ali i ponovno otkrivanje životnih radosti.

Tessina priča stvarna je, živa, i brutalno iskrena. Suočavanje sa smrću nikada nikome nije bilo lako, kamoli jednoj šesnaestogodišnjakinji koja se, uz smrtonosnu bolest, još mora nositi i s adolescentskim problemima. Način na koji Tessa doživljava svoju situaciju i način na koji se s njom nosi jedan je od najrealnijih o kojima sam dosada čitala. Ona je ljuta, tužna, bijesna zbog nemoći da išta učini i gubitka kontrole nad vlastitim životom. U isti mah , njena ju je bolest natjerala da utoliko više cijeni i uživa u svim trenucima sreće i veselja koji su joj još ostali. U svom nastojanju da prestigne smrt, Tessa ponovno otkriva sve čari života, prijateljstva i ljubavi, i shvaća da joj budućnost nije samo pravocrtan put u ništavilo, već su tamo skriveni i neki nepredvidivi zavoji puni raznih iznenađenja koja nije očekivala doživjeti.

Priču nam priča sama Tessa, a čak i načinom pisanja ova knjiga odražava Tessino stanje uma i svega što ona doživljava, što se posebno ističe pri kraju romana i čini Tessinu priču još utoliko stvarnijom. Iako je tema teška, jer se radi o borbi s neizlječivom bolesti, u ovoj priči ima i veselja i humora i mnogo, mnogo lijepih trenutaka. A iako nam je kraj poznat odmah na početku, i znamo da je tužan, na putu do njega ipak ima mnogo toga što još ne znamo, pa kad na koncu i dođemo do kraja, on možda neće biti baš onakav kakvim smo ga na početku zamišljali. 

Dajući samoj sebi priliku da zaista proživi život prije no što ga bude prisiljena napustiti, Tessa doživljava i osobnu promjenu, mijenjaju se njene misli, želje i osjećaji, a način na koji je ona uspjela iskoristiti svoje vrijeme koje je imala čitateljima gotovo daje u zadatak da i sami promisle o svojim životima i tome žive li ih onako kako bi zaista željeli. 

Ono što ovaj roman zaista sjajno ocrtava je činjenica da se mnoga djeca oboljela od teških bolesti također nađu i u situaciji da unatoč svom stanju moraju ujedno biti i snažniji od svojih roditelja. To se ovdje vidi na primjeru Tessine obitelji - njenog oca, koji, iako se brine za nju i pokušava joj biti konstantna podrška, se ne može suzdržati od plakanja i ne prestaje satima pretraživati Internet u potrazi za nekim čudotvornim tretmanom koji bi ju mogao spasiti; te njene majke, koja se ne može prisiliti čak ni da nogom kroči u bolnicu. Iako se i Tessini roditelji kroz ovaj roman mijenjaju, Downham je vrlo dobro ocrtala ono što je čest problem kod djece oboljele od raka ili neke druge neizlječive bolesti, a to je da ponekad dođe do mijenjanja uloga odrasle osobe i djeteta jer se neki roditelji još teže nose s bolešću svoje djece nego ona sama.

Ova je priča i sretna i tužna i u njoj svoje uloge moraju odigrati i život i smrt, ali ono što je bitno naglasiti je da u ovoj priči ne tražimo pobjednika između njih, jer ovdje nije poanta pobijediti smrt ili joj izbjeći, već uživati u životu i iskusiti ga koliko god možemo prije no što dođe trenutak u kojem se smireno možemo predati u naručje smrti. Tessa će vas podsjetiti na sve trenutke vrijedne življenja i njena vas priča sasvim sigurno neće ostaviti ravnodušnima. S Tessom ćete se smijati, ali i plakati, pa, u svakom slučaju, pripremite maramice - i uživajte u čitanju!