Izdavač: Profil, 2014.
[eng. The shock of the fall]
U ulozi pripovjedača ovog romana nalazi se Matthew. Matthew je u dobi
od 5 godina svjedočio smrti svoga brata Simona, za koju okrivljuje
isključivo sebe. Nakon tog događaja Matthewov se svijet potpuno
promijenio, ne samo zbog gubitka brata, već i zato jer je neposredno
nakon toga obolio od shizofrenije. Gonjen krivnjom i podložan opakoj
psihičkoj bolesti, Matthew odrasta bivajući povremeno hospitaliziran,
mijenjajući škole i liječnike, te se, nakon napunjenih 18 godina,
pokušava osamostaliti. Negdje u cijelom tom procesu odrastanja i
osamostaljivanja, Matthew odlučuje napisati svoju priču.
Priča
koju nam želi ispričati Matthew priča je ispričana iz kuta gledanja
jednog shizofreničara i daje nam jedinstven uvid u njegov svijet, kojim
upravlja ta opaka bolest. Pričajući svoju priču, Matthew često digresira
i ne drži se kronološkog slijeda događaja, baš kao što ni stvarni
shizofreničari to ne bi bili u stanju. Čak i način na koji je pisana,
različitim fontovima i različitim tonom u pojedinim dijelovima, koji se
mijenja ovisno o tome uzima li Matthew lijekove ili ih izbjegava, to
naglašava. Matthewova priča stoga je realna, gotovo bolno stvarna i
utoliko više važna kao knjiga koja podiže svijest o tome kako se
osjećaju ljudi oboljeli od shizofrenije, kako njima izgleda svijet i
kako reagiraju u određenim situacijama.
Iako ozbiljna, a na
dijelove i potresna, ovo nije u potpunosti tužna priča. Matthewovo
odrastanje bilo je sve samo ne lako i bezbrižno, ali unatoč svemu što ga
muči, Matthew se ne prestaje truditi živjeti svoj život, normalno
koliko mu okviri bolesti u kojoj je zarobljen to dopuštaju. U tom
nastojanju on prevladava prepreke jednu po jednu, cijelo vrijeme
svjestan svoje bolesti i onoga što mu ona čini. To kako shizofrenija
utječe na oboljelu osobu Matthew savršeno objašnjava kada kaže da se
njegova bolest razlikuje od drugih, fizičkih, bolesti, poput npr.
meninigitisa, jer njegova bolest u njemu živi poput iznimno
inteligentnog parazita, razvija se usporedno s njim i uči sve što i on
uči, te je upravo zbog toga tako opaka.
Ono što je također vrlo
dobro ocrtano u ovom romanu je to kako se djeca nose s gubitkom voljene
osobe. Svakom bi djetetu od samo 5 godina gubitak brata teško pao, čak i
onima koji se ne moraju uz to nositi sa psihičkom bolesti. No ono što
je još strašnije od samog gubitka, je to što Matthew nije izgubio samo
brata, već na neki način i roditelje, ili barem dio njih. Matthewovi
roditelji ne krive Matthewa za ono što se dogodilo, to čini isključivo
on sam, ali praznina koju je njegov brat u njihovim životima ostavio
utječe i na njihovo ponašanje prema Matthewu, te se oni, svjesno ili
nesvjesno, malo pomalo udaljavaju jedni od drugih. Mjesto koje je u
njihovoj obitelji do tada popunjavao Simon i dalje je prisutno u obliku
goleme praznine, što je sjajno opisano u trenucima kada Matthew s
roditeljima na TV-u gleda svima njima omiljenu seriju, pri čemu nitko
zapravo ne gleda seriju, već svi zure u mjesto pred televizorom gdje je
običavao sjediti Simon.
Ovo je osvježavajuće realna priča koja
progovara o životu s teškom bolesti, s kojom većina nas ne zna kako se
nositi, niti kako se odnositi prema ljudima oboljelima od te bolesti.
Nakon čitanja nećete postati stručnjaci, ali ćete moći bolje razumjeti
kako funkcionira svijet shizofreničara i da naš strah od bolesti koju ne
razumijemo samo pojačava njen utjecaj na osobu koja od nje boluje i na
okolinu općenito. Još važnija stvar kod ove knjige je to što nam ona
govori da koliko god bio velik i strašan 'šok od pada', on se može
prevladati, a koliko god opaka bila psihička bolest koja nas napadne, s
njom se može živjeti.