Izdavač: Profil, 2012.
[njem. Nachtzug nach Lissabon]
Glavni lik ovog romana, Raimund Gregorius, filolog je zaljubljen u
klasične jezike, koji se u klasičnim tekstovima skriva od ostatka
svijeta. Gregorius radi kao profesor u obližnjoj gimnaziji, bio se
oženio za svoju bivšu studenticu Florence, od koje je sada već 30 godina
razveden, te je cijeli svoj život proživio osamljeničkim životom u
Bernu. Sve se to promijeni kad jednog jutra na putu do posla, prelazeći
most, sretne ženu koja se, izgleda, upravo tada pokušala ubiti, ali,
ometena susretom s Gregoriusom, ipak ne nastavi sa svojim naumom.
Opčinjen susretom s tajanstvenom ženom, o kojoj ne zna ništa osim toga
da je Portugalka, Gregorius iznenada odluči jednostavno išetati iz
gimnazije, usred predavanja, ostavivši svoje stvari i torbu s knjigama
na stolu.
Smeten i uvučen u duboka promišljanja o ženi i susretu s
njom, Gregorius odlazi u knjižaru, gdje nailazi na knjigu portugalskog
pjesnika i liječnika Amadeua de Prada, čije ga uvodne riječi potaknu da
sjedne na vlak za Lisabon i otputuje van iz svog života. S naumom da
otkrije sve što može o Pradu, s čijim se napisanim riječima
poistovjećuje i uspoređuje, Gregorius će započeti korjenitu promjenu
cijelog svog života, a otkrivajući detalje o Pradinom životu, otkrit će
mnogo toga i o sebi samome...
Čitanje ovog romana je poput
trčanja na duge staze: dobar start, ali onda slijedi usporavanje i
čuvanje energije za do pred kraj. Knjizi me privukao sinopsis na
koricama, u kojem je navedena Gregoriusova potraga za tajanstvenim
pjesnikom, koja me pak podsjetila na Zafonovu 'Sjenu vjetra', roman koji
me oduševio, ali sličnost s kojim je ovdje ipak bilo možda malo
pretjerano za očekivati.
Opis radnje naveden u sinopsisu naveo me
da očekujem neku vrstu pustolovine, ali ovaj roman nije zapravo o
pustolovnoj potrazi za jednim portugalskim pjesnikom već je on više
filozofski, roman o potrazi za samim sobom i samoispitivanju. Potraga za
pjesnikom jest ovdje, ali je nekako u drugom planu, i otkrivanje
detalja iz pjesnikovog života Gregoriusu služi samo da bi u svom
vlastitom životu pronašao neki cilj i usmjerenje, te shvatio što je to
što on zapravo traži.
Gregorius je cijeli svoj život proživio na
jednom mjestu, radeći jedan posao, svakodnevno prolazeći kroz iste
rutine. Iako gaji veliku ljubav prema klasičnim jezicima i tekstovima, u
njemu još tinja neispunjena želja za znanjem perzijskog jezika i
putovanjem u Isfahan od čega je u svojim ranijim godinama bio odustao.
Susret s tajanstvenom Portugalkom i kasnije otkriće knjige portugalskog
pjesnika za Gregoriusa postaje okidač zbog kojeg baca pogled unatrag na
svoj život i zaželi promjenu - tu promjenu od koje je ranije odustao. Ta
želja rezultira impulzivnim odlaskom - s posla, iz zemlje, iz
dotadašnjeg života. Postavivši si za cilj da otkrije tko je zapravo bio
pjesnik Amadeu de Prado, Gregorius njime opravdava taj svoj čin odlaska,
a potraga za Pradom ujedno mu daje i neku svrhu, zadaću koju mora
obaviti prije no što se vrati kući i nešto o čemu može cijelo vrijeme
razmišljati kako bi izbjegao razmišljanje o tome što je učinio i želi li
se uopće vratiti natrag.
Sve što Gregorius čini prati sve što on
NE čini. On je neodlučan, često se koleba u svakoj svojoj odluci, svaki
korak naprijed koji napravi poprati s 3 koraka unatrag, vječno u strahu
od mogućih posljedica koje će imati baš svaki njegov postupak. Taj
njegov stav i njegovo ponašanje me zbilja znalo naživcirati, iako moram
priznati da ono prilično realistično opisuje nekoga tko se iznenada
odlučio napustiti sve što poznaje i otići u zemlju u kojoj nikada prije
nije bio, u kojoj se govori jezikom koji ne razumije i u kojoj pokušava
pronaći nešto što mu nedostaje a da ni sam ne zna što je to.
Zbog
sporosti radnje i Gregoriusovog neprestanog promišljanja i opet i opet
vraćanja na isto negdje na polovici knjige sam počela razmišljati da od
nje odustanem, ali potraga za Pradom i želja da, kao i Gregorius, saznam
više o njegovom životu, je ono što me tjeralo da nastavim čitati. Ta
priča o Pradu, iako je u pozadini Gregoriusovog samoispitivanja i
potrage za vlastitim životom, prilično je zanimljiva i napeta, a budući
da je ispričana u djelovima - onako kako Gregorius doznaje detalj po
detalj o Pradovu životu - uvijek ostavlja dovoljno upitnika na kraju
otkrića svakog detalja da poželite doznati još.
S jedne strane,
ovdje je zanimljiva priča o portugalskom pjesniku čija je knjiga
natjerala jednog srednjoškolskog profesora da napusti svoje zanimanje i
svoj život i ode potražiti tog pjesnika. S druge strane, ovdje je i taj
srednjoškolski profesor sklon neprestanoj kontemplaciji o vlastitom
životu koji je do sada bio jedna 30 godina dugačka rutina, i čiji
postupci rezultiraju s podosta praznog hoda u radnji romana. Meni je
priča o Pradu bila dovoljno zanimljiva da me održi budnom tijekom
čitanja, ali daleko je od toga da bih zbog nje ovaj roman ocijenila
ikako više od čitljivim, a i to tek na mahove. Kako će se vama svidjeti,
ostavljam vam da procijenite sami.
