Serijal 'Diary of a wimpy kid', kod nas preveden kao 'Gregov dnevnik', serijal je od trenutačno 9 crtanih romana autora Jeffa Kinneya.
Glavni je lik ovog serijala dječak Greg Heffley, osnovnoškolac, naslovni 'wimpy kid' - ne baš potpuni šmokljan, ali ni pretjerano popularan među svojim vršnjacima. Ono što je fora kod Grega je to što on predstavlja u biti bilo kojeg klinca, odnosno sve njih: Greg nema nikakve posebne talente i ni po čemu se ne ističe, osim po svojoj bujnoj mašti zbog koje često iz buha pravi slonove i svojoj neiscrpnoj domišljatosti - pogotovo kad treba smisliti neki način na koji će se izvući iz dosadnih kućanskih poslova, školskih zadaća i sličnih stvari.
Grega muče problemi koji muče svakog dječaka njegove dobi - spačke koje mu neprestano sprema stariji brat Rodrick, nepodopštine njegovog mlađeg brata Mannya, zadaci koje ga roditelji tjeraju da obavlja, planovi kako da postane bogat i slavan (ili barem popularan u školi), povremene svađe s najboljim prijateljem Rowleyem... Ne treba posebno napominjati da se Gregovi planovi nerijetko odviju na potpuno drugačiji način no što je on to zamislio, što već samo po sebi zna dovesti do vrlo komičnih situacija.
U svakom od romana, Greg na sebi svojstven, vrlo duhovit i simpatičan način opisuje svoje svakodnevne doživljaje i probleme odrastanja, koje smo svi mi doživjeli, a koji često, gledani iz njegovog kuta, prerastu u nešto neočekivano i urnebesno smiješno. Tekst i crteži koji ga prate savršeno se nadopunjuju i nemoguće je reći u kojem od toga dvoga Kinneyeva duhovitost više dolazi do izražaja. Ovi su crtani romani nepresušan izvor smijeha, i to ne samo za klince, kojima su prvenstveno namijenjeni, već za bilo koga tko ih ima namjeru barem prelistati. A kombinacijom priče i crteža moglo bi se i pokušati potaknuti onu djecu koja nisu baš ljubitelji čitanja da počnu više čitati i s vremenom zavole čitanje.
Pročitala sam tek prvih 6 romana iz ovog serijala, ali mogu reći i da me već prvi bio osvojio, svojom duhovitošću, likovima i jednostavnom pričom. Prvih 5 romana prevedeno je i na hrvatski, u izdanju Algoritma. A s obzirom da u Hrvatskoj u zadnje vrijeme nekako vlada 'suša' stripova, svaki je crtani roman, bio on više ili manje nalik klasičnom stripu, i više nego dobrodošao.
Ne morate biti dijete da bi vam se svidio ovaj serijal (napokon, svi smo mi nekad bili djeca, zar ne?). Knjižice su kratke i brzo se čitaju, i idealne su za popodnevna opuštanja i kada se zaželite malo smijeha. Posebna preporuka ide roditeljima: dajte ovaj serijal vašim klincima da čitaju ili ga čitajte zajedno, ali svakako ga i vi malo škicnite, možda se prepoznate u nekoj od situacija iz nekog od romana, ili vam on pomogne da se pripremite za neku smicalicu koju vam vaše dijete u bližoj ili daljoj budućnosti planira prirediti. ;)
Glavni je lik ovog serijala dječak Greg Heffley, osnovnoškolac, naslovni 'wimpy kid' - ne baš potpuni šmokljan, ali ni pretjerano popularan među svojim vršnjacima. Ono što je fora kod Grega je to što on predstavlja u biti bilo kojeg klinca, odnosno sve njih: Greg nema nikakve posebne talente i ni po čemu se ne ističe, osim po svojoj bujnoj mašti zbog koje često iz buha pravi slonove i svojoj neiscrpnoj domišljatosti - pogotovo kad treba smisliti neki način na koji će se izvući iz dosadnih kućanskih poslova, školskih zadaća i sličnih stvari.
Grega muče problemi koji muče svakog dječaka njegove dobi - spačke koje mu neprestano sprema stariji brat Rodrick, nepodopštine njegovog mlađeg brata Mannya, zadaci koje ga roditelji tjeraju da obavlja, planovi kako da postane bogat i slavan (ili barem popularan u školi), povremene svađe s najboljim prijateljem Rowleyem... Ne treba posebno napominjati da se Gregovi planovi nerijetko odviju na potpuno drugačiji način no što je on to zamislio, što već samo po sebi zna dovesti do vrlo komičnih situacija.
U svakom od romana, Greg na sebi svojstven, vrlo duhovit i simpatičan način opisuje svoje svakodnevne doživljaje i probleme odrastanja, koje smo svi mi doživjeli, a koji često, gledani iz njegovog kuta, prerastu u nešto neočekivano i urnebesno smiješno. Tekst i crteži koji ga prate savršeno se nadopunjuju i nemoguće je reći u kojem od toga dvoga Kinneyeva duhovitost više dolazi do izražaja. Ovi su crtani romani nepresušan izvor smijeha, i to ne samo za klince, kojima su prvenstveno namijenjeni, već za bilo koga tko ih ima namjeru barem prelistati. A kombinacijom priče i crteža moglo bi se i pokušati potaknuti onu djecu koja nisu baš ljubitelji čitanja da počnu više čitati i s vremenom zavole čitanje.
Pročitala sam tek prvih 6 romana iz ovog serijala, ali mogu reći i da me već prvi bio osvojio, svojom duhovitošću, likovima i jednostavnom pričom. Prvih 5 romana prevedeno je i na hrvatski, u izdanju Algoritma. A s obzirom da u Hrvatskoj u zadnje vrijeme nekako vlada 'suša' stripova, svaki je crtani roman, bio on više ili manje nalik klasičnom stripu, i više nego dobrodošao.
Ne morate biti dijete da bi vam se svidio ovaj serijal (napokon, svi smo mi nekad bili djeca, zar ne?). Knjižice su kratke i brzo se čitaju, i idealne su za popodnevna opuštanja i kada se zaželite malo smijeha. Posebna preporuka ide roditeljima: dajte ovaj serijal vašim klincima da čitaju ili ga čitajte zajedno, ali svakako ga i vi malo škicnite, možda se prepoznate u nekoj od situacija iz nekog od romana, ili vam on pomogne da se pripremite za neku smicalicu koju vam vaše dijete u bližoj ili daljoj budućnosti planira prirediti. ;)